"Srce
razumna covjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh trazi
znanje" (Price Solomunove, Glava 18:15).
Pre oko 2.500
godina hebrejski prorok Danilo je predvideo cistu
eksploziju znanja bez presedana. "A ti Danilo
zatvori ove rijeci i zapecati ovu knjigu do pošljednjega
vremena; mnogi ce pretrazivati (ici tamo i ovde),
i znanje ce se umnoziti" piše on (Knjiga
proroka Danila, Glava 12:4). Kako cudesno istinito
o našem svetu!
Zivimo u dinamicno doba informacija
koje u velikoj meri natura nauke komunikacije i digitalna
revolucija. Zahtevi za informaciju su nepopustljivi.
Popularni casopisi rutinski objavljuju clanke kako
da smo dorasli ovom stalnom barazu informacija.
Nazalost, nedostaje osnovno
znanje koje je pre svega bitno za blagostanje covecanstva.
U nenadmašnom periodu preopterecenja informacijama
svetu ocajno nedostaje fundamentalni, osnovni i zdrav
razum.
Pre više od 2.000 godina
Bog upozorava: "Izgibe moj narod, jer je bez
znanja" (Knjiga proroka Osije, Glava 4:6). "Mi
se davimo u informacijama, a gladujemo za znanjem"
primecuje posmatrac Dzon Naizbit. Kakav paradoks:
što više informacije doznamo to manje bitnog
znanja izgleda da imamo - s mnogostruko poraznim i
dugotrajnim posledicama. Bozije upozorenje preko proroka
Osije sigurno odzvanja istinom!
ZNANJE I RAZUM - ILI BEZNACAJNA
INFORMACIJA?
Dubokoumni
uvodnik popularnog nacionalnog lista tumaci: "Sa
skoro 1.000 novih knjiga koje se u Americi izdaju
svake nedelje, pritisak da budeš informisan je
tezak. Ali ima razlike izmedju informacije i mudrosti"
(podvukao prevodilac). Sadašnji broj u Britaniji
je oko 300 novih knjiga koje izlaze svaki dan, da
ne govorimo o masivnim informacijama raspolozivih
širom sveta putem novih tehnologija.
Jasno je da razum i informacija
nisu sinonimni. Bivši Britanski sekretar spoljnih
poslova Francis Pim napisao je: "Prizori koje
gledamo na televiziji reflektuju samo simptome i posledice
problema… Kada vidimo svetske dogadjaje koje
opisuju komentatori, to ne vodi na razum nego samo
na emotivnu reakciju i sticanje neredovnog znanja."
Tako, uprkos masovnoj proliferaciji
informacija, ostaje praznina. Informativno znanje
samo od sebe nije dovoljno. Americki pisac Saul Belou
jasno izrazava taj fundamentalni problem: "Informacija
je da se pronadje u dnevnim novinama. Mi smo informisani
o svemu, a ne znamo ništa."
Ovde je gde Biblija stupa
na scenu. Nadahnuta Bozija Rec stoji kao solidno sredstvo
sveg tacnog znanja. Biblija daje pristojan okvir bitnog
znanja iz kojeg se sva druga korisna informacija moze
razumeti kako treba. Bez te kriticne osnove zivimo
u zbunjujucem neredu - stalno poplavljeni lavinom
od informacija koju ne mozemo potpuno da shvatimo
ili razumemo.
Ali, kada imamo pravu osnovu,
Vecni Bog otkriva uzbudljivo i duboko spiritualno
znanje onima koji veruju i slušaju Ga.
Šta nam Biblija kaze
o "znanju"? Pocinjemo naše svecano
proucavanje sa nekoliko bukvalnih odlomaka.
Da li je Bog zabrinut o tome šta mi znamo?
Kakav je rezultat nedostatka pravog znanja?
"Izgibe moj narod,
jer je bez znanja" (Knjiga proroka Osije, Glava
4:6).
Iako imamo veci pristup Bibliji
od prošlih generacija, obracamo malo paznje na
njen sadrzaj - sa katastrofalnim rezultatom. Solomun
nas upozorava: "Neki se put cini covjeku prav,
a kraj mu je put k smrti" (Price Solomunove,
Glava 14:12; 16:25
Ali kakvo specijalno znanje nedostaje?
"Nema istine ni milosti
ni znanja za Boga u zemlji" (Knjiga proroka Osije,
Glava 4:1). "Sveštenici ne rekoše:
gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše
me" (Knjiga proroka Jeremije, Glava 2:8).
Za vreme stvaranje sveta
Bog je dao covecanstvu moc da gomila materijalno znanje.
Zaista, u naše vreme smo je nagomilali u ranije
nezamisljivom izobilju. Šta brine Boga je naš
veoma loš nedostatak osnovnog spiritualnog znanja.
Kako je precizno opazenje apostola Pavle da je tendencija
mnogih nas da "Koje se svagda uce, i nikad ne
mogu da dodju k poznanju istine"
Kakve su posledice u ignorisanju
otkrivenog znanja?
"Kad si ti odbacio
znanje, i ja cu tebe odbaciti…kad si zaboravio
Boga svojega, i ja cu zaboraviti sinove tvoje"
(Knjiga proroka Osije, Glava 4:6).
Nemariti ili odbaciti otkriveno
spiritualno znanje otudjuje nas od Boga, prekida nas
od Njegovog saveta. Boziji zakon, koji je prvobitno
sredstvo od razuma kako treba ziveti, dejstvuje kao
spiritualna snaga u svetu (Rimljanima poslanica,
Glava 7:14). Prepoznali ili ne taj zakon, on je samostojan.
Covecanstvo placa tešku kaznu kada je krši;
mi to dramaticno uvidjanjamo svakog dana u prikazivanju
vesti o stradanju covecanstva (uporedite Knjigu proroka
Jeremije, Glavu 2:19).
Biblija definiše greh
kao bezakonje (Prva Knjiga Jovanova, Glava 3:4) -
zatim detaljno objašnja kaznu za bezakonje. Na
kraju "plata za grijeh je smrt" - vecita
smrt zauvek (Rimljanima poslanica, Glava 6:23; Jevandelje
po Mateji, Glava 10:28) - ali trenutne posledice su
mizerije koju vidimo u svetu. Bog, medjutim, namera
da pruzi besmrtni zivot u Bozjem Carstvu svima koji
hocu da reaguju na Njegovo uputstvo. (Za više
detalja zatrazite našu besplatnu knjizicu Put
Prema Vecitom Zivotu.)
Covecanstvo placa tešku kaznu
za kršenje Bozjeg zakona. Mi to dramaticno uvidjanjamo
svaki dan na prikazivanju vesti.
OSNOVNO ZNANJE ŠTO JE SVIMA
POTREBNO
"Zašto, kada smo toliko
vaspitani, znamo samo malo?" - Simon Hefer
Americki profesor
E.D. Hirsch Jr. je dohvatio naš glavni prirodni
problem znanja. On komentariše u predgovoru njegove
knjige Kulturna Pismenost: "Da bi bio
kulturno pismen potreban je posed osnovne informacije
potrebne za napredovanje u modernom svetu."
Van osnovnog materijalnog
znanja koje nam je potrebno za opstanak, potrebno
je da svako od nas ima spiritualni razum i
uvid u to specijalno znanje otkriveno jedino licno
od Boga. Bez suštinske spiritualne osnove, naš
osnovni prirodni razum uvek ce pasti nize u prikazivanju
kako ziveti ispunjen, zaista izobilan zivot ovde i
sada - da ne spominjemo neuporedivu perspektivu vecnog
zivota u Bozjem Carstvu!
Akvizicija znanja je automatsko
u ljudsom bicu. To je funkcija naših pet osecaja
(culo, vid, miris, ukus, dodir). Koren problema je
da li naše steceno znanje pristaje u okvir znanja
koje je otkriveno od Boga.
Kako bi trebalo da ocenimo naše ljudske uspehe?
Šta je Bozja perspektiva?
"Ovako veli Gospod:
mudri da se ne hvali mudrošcu svojom, ni jaki
da se ne hvali bogatstvom svojim" (Knjiga proroka
Jeremije, Glava 9:23).
Da se ne bi pogrešno
razumelo, Bog nije protiv mudrih i bogatih. Biblija
prica o mnogim pravednim ljudima koji su bili mudri
i bogati. Ali su imali - i poenta je ovde je i mi
treba da imamo - vece standarde od samo onih koji
su intelektualni ili materijalni.
S druge strane, za šta Bog pohvaljuje narod?
"Nego ko se hvali,
neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene
da sam ja Gospod koji cinim milost i sud i pravdu
na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod"
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 9:24).
Poznavanje Boga: To je potpuno
potrebno znanje koje svet odbacuje. To je koren prave
skromnosti. Jedino skromni ljudi i zene mogu pogledati
van sebe i steci vrednost koju Bog otkriva.
Šta je Isus Hrist govorio Njegovim ucenicima
o vrednosti spiritualnog znanja.
"A blago vašijem
ocima što vidite, i ušima vašijem što
cuju. Jer vam kazem zaista da su mnogi proroci i pravednici
zeljeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe;
i cuti što vi cujete, i ne cuše" (Jevandjelje
po Mateji, Glava 13:16-17).
Znati Bozju Rec je znanje
koje je neprocenjivo! To je osnova istine s kojom
se moze razumeti svo drugo znanje i delovati suprotno
prema neistinitoj informaciji koju vidimo o nama.
DEZINFORMACIJA O BOGU I BIBLIJI
"Dezinformacija je oko nas
još od kada je zmija prodala Evu na tu sudbonosnu
jabuku"
- Elizabeta Pond
Osim mozda pretpostavke
da to nije bila jabuka, pisac Elizabeta Pond je imala
tacan pogled u glavnom clanku Hrišcanska Nauka
Monitor casopisa. Ona dodaje: "A šta
je dezinformacija? Jednostavno receno, to je namerno
postavljenje lazne politicke informacije da utice
na mišljenje ili naroda ili na druge u vladi.
To nije samo pogrešna informacija …
to je namerno usadjena lazna informacija od
izvora koji su tajni ili prerušeni". Ovaj
pogled je rodjen iz Biblije.
Naše vreme je oznaceno
sa masovnom nepoznavanjem onoga o cemu Biblija
stvarno tumaci. Vidimo da neki pisci i spikeri
mogu reci skoro svašta o Svetom Pismu i ubediti
neke ljude da im veruju.
Nama je receno raznoliko da
je Juda Iskariotski bio nevin od Hristove krvi, da
kradja robe iz radnje nije greh, da Isusove parabole
(price u kojima se poredjenjem kazuje kakva moralna
ideja) su moralno porazni, da je On ucio jogu u Dalekom
Istoku, da je Pavle je u stvari osnivac Hrišcanstva
i tako u nedogled - sve iskrivljene ideje unapredjene
u skorije vreme godinama od zabludjenih religijskih
mislilaca.
Ovo je doba od spiritualne
dezinformacije. Narod nece i ne cita Bibliju sam
za sebe. Mnogi su zadovoljni da prihvate poglede i
mišljenje takozvanih strucnjaka koji su mnogo
puta puni predrasuda u njihovoj perspektivi.
ZAŠTO COVEK ODBACUJE BOZIJE ZNANJE
Koji je u stvari nacelni izvor svih dezinformacija
- bilo Svetog Pisma ili sekularnog znanja?
"U kojima Bog svijeta
ovoga oslijepi razume nevjernika" (Korincanima
poslanica druga, Glava 4:4).
Verzija Kralja Dzejmza daje
tu istu frazu: "bog ovog sveta." Mnogi moderni
hrišcani osecaju nelagodu zbog realnosti o sotoni
i biblijskim izveštajima o Isusovim susretima
sa poremecenim dusima, koje Biblija naziva demonima.
Ali pre ili kasnije moramo stici do sklada sa istinom
Hristovog licnog svedocanstva. On iznosi kao cinjenicu:
"A on im rece: ja vidjeh sotonu gdje spade s
neba kao munja" (Jevandjelje po Luci, Glava 10:18).
Iz direktnog rezultata prevare koju opisuje apostol
Pavle (Korincanima Poslanica Druga, Glava 4:4), "U
kojima bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika,
da im ne zasvijetli vidjelo jevandjelja slave Hristove,
koji je oblicje Boga, koji se ne vidi." Kako
Biblija objašnjava spiritualnu nepriliku sadašnjeg
ljudskog doba?
"…Isus Hrist…koji
dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega
svijeta zloga…(Galatima Poslanica, Glava 1:3-4).
Ponovo, Kralj Dzejms verzija
Biblije prodi kljucnu frazu "sadašnjega
svijeta zloga." Bog ovog sveta (Sotona) je oslepio
svetske stanovnike sa mnogim njegovim prevarama (uporedite
Prvu poslanicu Jovanovu, Glavu 5:19), "Znamo
da smo od Boga i sav svijet lezi u zlu." Još
je svima obecano da je bozanstveno oslobodjenje na
raspolaganju za nas.
O kome pricamo? Ko je stvarno odgovoran za ovu
masovnu svetsku prevaru?
"I zbacena bi azdaha
velika, stara zmija, koja se zove djavo i sotona,
koji vara sav vasioni svijet, i zbacena bi na zemlju,
i andjeli njezini zbaceni biše s njom" (Otkrivenje
Jovanovo, Glava 12:9).
Sotona je srušen arhandjeo.
Kao pravedni Lucifer (što znaci "Svetlonosa")
bio je prisutan na samom prestolu Bozjem, ali se otkrenuo
od Boga u dijametralno drukciji pravac zivota, i konacno
ga je pobedila taština, ljubomora i pohlepa.
Dva poglavlja u Bibliji se bave poreklom djavola i
njegovom konacnim ustankom protiv Boga (pazljivo uporedite
Knjigu proroka Isaije, Glavu 14:12-15 sa Knjigom proroka
Jezekilja, Glavu 28:11-16).
Koliko je širok uticaj Sotone?
"…Sav svijet
lezi u zlu" (Prva poslanica Jovanova, Glava 5:19).
Mnogo ljudi pretpostavlja
da je svet prilicno dobro mesto ili ponajmanji u svom
uticaju. Ali Biblija otkriva da je Sotona bog ovog
doba, i u ovom vremenu ovo je njegov svet. Tragicno,
njegova prevara je toliko rasprostranjena da samo
nekolicina shvata stepen do kojeg je svet prihvatio
njegovu dezinformaciju i iskrivljeno znanje.
Kako je Sotona prišao Evi (majci
svih zivih) u Edemskom Vrtu?
"Ali se bojim da kako
kao što zmija Jevu prevari lukavstvom svojijem
tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote
koja je u Hristu" (Korincanima poslanica druga,
Glava 11:3).
Bog je otkrio istinito spiritualno
znanje Adamu i Evi. Onda sotona, pretvoren u zmiju,
je prouzrokovao kod Eve sumnju o istinoljubivosti
njihovog samog Tvorca. Ona je navela muza da stupi
u sledeci deo nepuslošnosti - jedenje zabranjenog
voca. Bog je rekao Adamu, u stvari: "Nije trebalo
da slušaš glas tvoje zene" (Prva knjiga
Mojsijeva, Glava 3:17). Sotona je netacno predstavio
Boga! On je lagao Evu o njenoj konacnoj sudbini. "Necete
vi umrijeti," kaze sotona (uporedite stih 1-7).
U njenoj prevari, kakvo obecanje je djavo dao Evi?
"Nego zna Bog da ce
vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oci,
pa cete postati kao bogovi i znati što je dobro
i što je zlo" (stih 5).
Ovoliko o sotoninoj manipulaciji
Eve je istina. Njihove oci su se otvorile prema znanju
dobra i zla. "I rece Gospod Bog: eto, covjek
posta kao jedan od nas znajuci što je dobro što
li zlo" (stih 22). Ovaj nepovoljni pokret odbacivanja
Bozjeg poucavanja, ustanovljeno tacno u vreme pocetka
covecanstva, je opstalo istom snagom do današnjeg
dana. Svet je pun oboje: istine i greške, i dobra
i zla. Ðavo vešto i lukavom meša dobro
i zlo. Mnogo puta narod ne moze da raspozna vaznu
razliku. To Bog mora otkriti. Za to otkrivenje je
neophodna Njegova Rec. To je osnova od sveg tacnog
znanja!
Biblija otkriva da je sotona bog ovog doba i
u ovom vremenu ovo je njegov svet.
Koji je jedan od razloga što je Isus Hrist
ušao u svet?
"Buduci pak da djeca
imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da
smrcu satre (predstavi nemocnem) onoga koji ima drzavu
smrti, to jest djavola" (Jevrejima poslanica,
Glava 2:14).
Isusova smrt obezbedjuje perfektnu
zrtvu za greh covecanstva. On je platio kaznu za nas
i pruza covecanstvu poklon besmrtnog zivota. Ova akcija
je porazila sotonu i njegovu svrhu i suštinski
je bila prvi deo spasavanja na koji se veci deo spiritualnog
znanja onda moze nadovezati.
KAKO NABAVITI BOZJE ZNANJE
Ko je sredstvo svog znanja?
"Jer Gospod daje mudrost,
iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum" (Price
Solomunove, Glava 2:6).
Bog je veliki Nastavnik! U
stvarnom smislu spasenje je u velikoj meri stvar školovanja.
Svet je pun pogrešnih ocena, tako da je jasno
da je potrebno da ponovo osvojimo biblijske vrednosti.
Pouzdano znanje od ovih vrednosti dolazi samo jednim
posredstvom - Bozjom Reci, Svetim Pismom. Bog
nas informiše o njegovim standardima putem Svetog
pisma.
Još mora se reci ovde
da, premda Bozje Otkrivenje, Bozja Rec, je osnova
sveg znanja, ona ne sadrzi svo znanje. Druga korisna
polja covekovog znanja mogu se graditi na toj sigurnoj
i cvrstoj osnovi.
Svo obmanjivo znanje - koje
se ne gradi na Bozjoj Reci - konacno ce propasti i
nestati.
Koji je jedan vitalan kljuc u sticanju Bozijeg
znanja?
"Sine moj, ako primiš
rijeci moje, i zapovijesti moje sahraniš kod
sebe, Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš
srce svoje k razumu, Ako prizoveš mudrost, i
k razumu podigneš glas svoj, Ako ga ustraziš
kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustraziš;
Tada ceš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje
Bozije naci ceš (stih 1-5).
Cuvati i ozbiljno traziti
Bozji put iznosi bitnost ovog odlomka. Isus Hrist
odjekuje taj uzvišeni princip u Besedi na Gori:
"Blago gladnima i zednima pravde, jer ce se nasititi"
(Jevandjelje po Mateji, Glava 5:6). Novi Zavet je
gradjen na Starom, što u redu pokazuje napredak
ka Novom. Jedan bez drugog je nepotpun i neadekvatan.
Kralj David piše da "su sve zapovijesti
Tvoje pravedne" (Psalam 119:172). Poslušnost
i pravednost dopunjuju jedno drugo.
Slušati Boga, kakav drugi kvalitet nam je
ocajnicki potreban?
"Pocetak je mudrosti
strah Gospodnji" (Price Solomunove, Glava 1:7).
Strah od Boga nije strah sveta
ili strah coveka, što "vodi u zamku"
(Price Solomunove, Glava 29:25). Glavni aspekat straha
od Boga je vera i poverenje u Njega.
Mnogo puta su naši strahovi
nepotrebni. Bog nam govori: "Ja, ja sam utješitelj
vaš; ko si ti da se bojiš covjeka smrtnoga
i sina covjecijega, koji je kao trava? I zaboravio
si Boga tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao
zemlju?" (Knjiga proroka Isaije, Glava 51:12-13).
Bog je naš Tvorac. On
je stvorio nas i našu okolinu. Mnogo dugujemo
naše postojanje Njemu. Treba imati strah od posledica
kada odbacujemo Njegovo ucenje, uputstvo i zaposvesti
koje su otkrivene u Njegovoj Reci.
Koja grupa naroda narocito ima potrebu za strah
od Boga?
"Price Solomuna sina
Davidova, cara Izrailjeva, Da se poznaje mudrost i
nastava, da se razumiju rijeci razumne, Da se prima
nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što
je pravo, Da se daje ludima razboritost, mladicima
znanje i pomnjivost" (Price Solomunove, Glava
1:1-4).
Naši mladici i devojke
- sledeca generacija - ce uskoro uobliciti našu
buducnost. Jedino sigurno znanje Biblije moze im pomoci
sa izazovima novog milenijuma. Koliko zahvalni treba
biti da i mi i oni imamo pouzdani spiritualni vodic
"Napisace se ovo potonjemu rodu, i narod na novo
stvoren hvalice Gospoda" (Psalam 102:18).
Bozje znanje otkriveno u dva dela
"Hrišcanska zajednica
ima podeljenu um o svojim udzbeniku" - Dzon Venham
Vecina ljudi
je svesna da je Biblija sastavljena od pisanog materijala
predstavljenih u dva odeljka tradicionalno oznacena
kao Stari i Novi zavet. U nekim pogledu ova terminologija
obmanjuje zato što suptilno navodi neke da odbacuju
velike delove od Bozjeg otkrivenja. Stari zavet je
osudjen na manju vrednost i još je zastareo zbog
nekih teologa i religijskih lidera zato što je
stariji.
Mnogih ima pogrešnih
razumevanja u pogledu Hebrejske Biblije. Britanski
autor i biblijski naucnik Dzon Venham piše: "Mi
smo imali toliko puno pogrešnih ucenja toliko
mnogo godina da i inteligentni ljudi mnogo puta stvarno
veruju da dva zaveta predstavljaju dva nepomirljiva
pogleda: Stari zavet kao pogled na ljutog Boga i Novi
zavet kao pogled na Boga ljubavi" (Hristos
i Biblija, s. 19).
Neki zakljucuju da je Stari
zavet star - i tako zastareo i iznošen - i zbog
toga zamenjen Novim zavetom. Odrednice "Stari
zavet" i "Novi zavet" se nalaze na
nekoliko mesta u nekim biblijskim prevodima, ali rec
prevedena kao "zavet" (testament) je takodje
rec za "svecan ugovor" (sporazum). Ovi propisi
tumace o Starim i Novim svecanim ugovorima (sporazumima)
- ne o knjigama u Bibliji (Ovo cemo potpuno
objasniti u kasnijoj lekciji).
Da ste ziveli pre 2.000 godina
i pitali apostola Petra, Pavla i Jovana o "Starom
zavetu," ne bi imali poima o cemu govorite. Ovi
termini su skovani mnogo kasnije posle pisanja tih
biblijskih knjiga. Prva upotreba termina "Novi
zavet" za grcko Sveto pismo nadjena je tek jedan
vek i više posle smrti apostola.
Veliki deo Biblije se nalazi
u Starom zavetu. U stvari, ogromna vecina Bozje Reci
nastavlja se na te hebrejske spise - skoro 80 procenta
Biblije, 773.000 reci. Osim toga, Novi zavet sadrzi
oko 600 direktnih citata, fusnota i aluzija na Stari.
U ovom svetlu, da li ima smisla
da veliki deo modernog hrišcanskog sveta posmatra
na sadrzaje Starog zaveta kao nize ili u konfliktu
s Novim? Da li je logicno da se ne obraca paznja na
istoriju Bozjeg otkrivenja, Njegovog otkrivenog puta
zivota i obecanje koje sadrze Hebrejski propisi?
Kao što Valter Kaizer
kaze u knjizi Prema Otkrivenju Starog Zaveta,
"crkva s prezirom odbija tri-cetvrtine od Bozijeg
nadahnutog otkrivenja - masovnu kolicinu Biblijske
nauke - nastavlja da sastavlja svu njenu teologiju
iz Novog zaveta, dok sramotno zanemaruje Stari zavet.
Ova je ta praksa koja ce ostaviti…neuravnoteznost
u njenoj nastavnoj sluzbi. Ona se mora vratiti na
unosnu, didakticku upotrebu Starog zaveta" (s.
29).
GLOSAR
Apostol:
Iskljucivo sveštenicka uloga istorijski sadrzana
sa veoma malim brojem; bukvalno "jedan porucen
(poslan)," ali za odredjenu svrhu: da raznese
poruku. U Novom Zavetu ovo upucuje na specijalnog
izaslanika ili kurira koji je razneo jevandjelje;
specijalni Boziji izaslanik (Jevandelje po Luci, Glava
11:49); Otkrivenje Jovanovo, Glava 18:20); više
specificno 12 originalnih apostola (Petar, Jovan,
itd.) plus Pavle, Barnabas i nekoliko drugih. Isus
Hrist je takodje nazvan Apostolom (Jevrejima poslanica,
Glava 3:1).
Jevandjelje:
Dobra Vest o Bozijem vecnom Carstvu koje ce se uspostaviti
na zemlji posle Hristovog povratka i kako cemo i mi
imati ulogu u tom carstvu. Ovo je centralna poruka
ucenja Isusa Hrista i Njegovih apostola. Ovaj termin
je upotrebljen oko 100 puta u Novim Zavetu.
Znanje: Širok
domašaj informacije koje osoba podrzava; atribut
Boga (Rimljanima poslanica, Glava 11:33), šta
treba znati o Bogu (Knjiga proroka Osije, Glava 4:6).
Kasniji Proroci:
Isaija, Jeremija i Jezikilj; prozvani "kasniji"
zbog razlike izmedju njih i njihovih posebnih knjiga
i knjiga "ranijih" proroka: Samuila i Careva.
Glavni Proroci:
Isaija, Jeremija i Jezikilj; prozvani "glavni"
zbog razlike izmedju njih i njihovih posebnih knjiga
od knjiga 12 "manjih" proroka. Termin
glavni je upotrbljen u pogledu duzih knjiga, a
termin manji u pogledu kracih.
Pentateuh: Grcki
termin za prvih pet knjiga Biblije, pet knjiga Mojsijevih
(penta znaci "pet"). Ovaj termin
je upotrebljen prvi put kada je Hebrejska Biblija
(Stari zavet) bila prevedena na grcki jezik oko 300.
godine pre nove ere.
Rekorder: Zapisnicar,
sekretar ili arhivista; kraljev cinovnik (pametar)
(Druga knjiga Samuilova, Glava 8:16). U starom svetu
rekorder je bio clan profesionalne klase školovanih
ljudi koji su obuceni za zvanicnu duznost u kraljevskoj
administraciji.
Otkrivenje:
Otkrice Bozije Reci i plana za covecanstvo. U Bibliji
to upucuje na pravljenju nerazumljivih stvari u razumljive;
dovesti skrivene stvari u svetlo; navesti specijalno
pozvane osobe u vidu, cuvenju, razumevanju
Bozijih stvari; otkrice Biblijskih misterija (Rimljanima
poslanica, Glava 14:24).
Knjizevnik:
Prepisivac zvanicnih rukopisa (u pogledu Hebrejske
Biblije); arhivista ili zapisnicar, cuvar zapisa;
clan profesionalne klase sekretara koji prepisuju
legalne dokumente i strucnjaci su u studiji prava
(ili Tore). Jezdra je bio vešt knjizevnik (Knjiga
Jezdrina, Glava 7:6). Isus je pohvalio tu profesiju
(Jevandjelje po Mateji, Glava 13:52) ali više
puta je napravio izuzetak o nacinu na koji su knjizevnici
upotrebljavali njihovu poziciju i uticaj, što
su cesto pogrešno protumacili Sveto Pismo.
Tora: Hebrejski
izraz koji upucuje specificno na "zakon,"
što na pet knjiga Mojsijevih. U širem smislu
znaci spiritualna nastava i ucenje.
Razumevanje:
Imati kvalitet uvida ili dobre procene u generalnim
stvarima; pronicljiva snaga apstraktnog razmišljanja;
sposobnost da logicno završi pokret ili sledi
trag linije misli.
Mudrost: Imati
iskustvo, znanje i razumevanje sa sposobnošcu
da usredsredi sve tri i da upotrebi smotrenost, prakticnost,
opreznost odlucivanja i zdrav razum; srce i centar
pristojnog moralnog ponašanja i intelektualnog
rasudjivanja; atribut koji Bog pripisuje Njegovim
narodu (Jevandjelje po Mateji, Glava 12:42) kada uce
Njegovu Rec; olicena u knjizi Price Solomunove.
TRANZIJIA OD PROROKA DO JEVANDJELJE
Ova dva dela
Bozije Reci se sastavljaju bešavno da pribave
Boziju kompletnu revelaciju covecanstvu. Iako izmedju
Starog i Novog zaveta je period od više od 400
godina, knjizevna dela Hebrejskih proroka prethode
apostolskim knjizevnim delima tako što podvlace
njihovo osnovno (glavno) jedinstvo.
Posmatrajte kako glatko teku
završne reci proroka Starog zaveta u one što
otvaraju Novi zavet. Malahije, generalno smatran za
poslednjeg hebrejskog proroka, predskazuje "Iliju
što ce doci" - Jovan Krstitelj (Jevandjelje
po Mateji, Glava 11:13-14; Knjiga proroka Malahije,
Glava 4:5-6).
Marko, smatran od mnogih za
prvog pisca Jevandjelja, pocinje tacno tamo gde je
Malahije prestao - citira prorocanstvo iz Malahije
3:1 i Isaije 40:3 o kuriru koji prethodi Mesiji. Jovan
Krstitelj (Ilija što ce doci, prorocanstvo proroka
Malahije) je predstavljen kao opremljeni preteca Isusa
Hrista, uspostavljajuci put Njegovog prvog dolaska.
(Interesantna je beleška konteksta u poslednjem
poglavlju knjige proroka Malahije da je takodje isto
sporazum od još jednog proroka što dolazi
u "duhu snage od Ilije" što ce prethoditi
Isusovom drugom dolasku).
Matej slicno pocinje njegovu
knjigu Jevandjelja kao nastavak Starog zaveta: daje
genealogiju od Hebrejskih patrijarskih i kraljevskih
linija koje vode do rodjenja Isusa Hrista. Specificna
svrha u prvoj glavi Mateje je sumirana u stihu 18:
"A rodjenje Isusa Hrista bilo je ovako..."
Ali u stihu 17 vitalni stihovi
prethode toj izjavi. Zašto? Ovi vazno objavljuju
da je poreklo Isusovo od Izraela, da se seze do Kralja
Davida i, još dalje, do Abrahama. Ove reci Matejeve
potvrdjuju vaznost ranijih knjiga Hebrejske Biblije
i demonstriraju kako je on gradio na njihovoj osnovi.
Zašto Novi Zavet pocinje sa genealogijom?
"Pleme Isusa Hrista,
sina Davida Avramova sina. Avram rodi Isaka. A Isak
rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i bracu njihovu. A
Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna
s Urijnicom (s onom koja je bila zena Uraje). A Josija
rodi Jehoniju i bracu njegovu, u seobi Vavilonksoj
(u vremenu kada su bili odnešeni u Vavilon).
Svega dakle koljena
od Avrama do Davida, koljena cetrnaest, a od Davida
do seobe Vavilonske, koljena cetrnaest, a od seobe
Vavilonske do Hrista, koljena cetrnaest" (Jevandjelje
po Mateji, Glava 1:1-2, 6, 11, 17).
Ovih sedamnaest stihova se
mogu gledati kao kratki pregled svete istorije Izraela
i Jude. Oni šalju snazni izveštaj na pocetku
Novog zaveta da moramo dati Starom zavetu priznanje
i paznju.
Matejin Istorijski uvod je
projektovan da pokaze Hristovu legalnu genealogiju
- da je izvršenje obecanja datom Avramu (Prva
knjiga Mojsijeva, Glava 12:3; 18:18; 22:18; itd.)
i takodje datom Kralju Davidu (uporedite Drugu knjigu
Samuilova, Glavu 7:16; Djela Apostolska, Glavu 13:22-23;
Jevandjelje po Luci, Glavu 1:32). Matejino jevandjelje
je gradjeno na temelju Hebrejskog Svetog Pisma i sadrzi
puno notiranja od njih. Time Matej i Marko sastavljaju
oba Zaveta kao kompletnu i celu revelaciju (otkrivenje).
FASCINANTNA NARAV BOZIJE REVELACIJE
Ljudi i zene
su stvoreni "u obliku Boga" (Prva knjiga
Mojsijeva, Glava 1:27). U ovim recima je indikacija
zadivljujuceg plana, svrhe i povezanosti koje On zeli
sa celim covecanstvom. Zamislite svu sposobnost i
potencijal da smo stvoreni u Bozijem obliku i to prenosi
na nas svu duznost i odgovornost, svu velicanstvenost
i razne darove da se upotrebljavaju u Njegovoju sluzbi.
To što mozemo znati je
da je Bog upotrebio "raznovrsne nacine"
u "raznovrsnim vremenima" (Jevrejima poslanica,
Glava 1:1), ne samo da sacuva Njegovu Rec, nego da
je prenese covecanstvu. Biblija ukljucuje bogatu kolicinu
literarnih formi i izrazavanja: zakon, poeziju, poslovice,
prorocanstva, istoriju, cetiri Jevandjelja, istoriju
Crkve, licna i opšta pisma, apokaliptickih poruka
i tako dalje. Mi ljudska bica imamo apetit za raznovrstnošcu,
i Bog se postarao da cuda u Njegovoj Reci ne dolaze
u nezanimljivoj formi ili samo na listi onoga što
se sme i ne sme.
Biblija je prica o narodu
i dogadjajima u vremenskom razmaku od nekoliko hiljada
godina. Isus i apostoli su svedocili o preciznosti
i bozantvenoj inspiraciji Hebrejskog Svetog Pisma.
Oni su podupirali njene zakone i obecanja i zasnovali
njihovu nastavu na principu njene osnove. Oni su nastavili
da obdrzavaju njenu osnovnu formu za zivot.
Da li je Isus Hrist potvrdio da poruka Hebrejske
Biblije se prenosi u više od jedne osnovne forme
generalnog literarnog izraza?
"I pocevši od
Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što
je za njega (Isusa) u svemu pismu (Starom Zavetu).
I rece im: ovo su rijeci koje sam vam govorio još
dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši
što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i
u prorocima i u psalmima" (Jevandjelje po Luci,
Glava 24:27,44).
Isus je raspoznao troduplu
podelu u Starom zavetu: Zakon Mojsijev, Proroci, i
Pisma (Psalme). Psalmi ustanovljavaju nacelnu knjigu
tog dela Biblije zvano Pisma. Zakon ustanovljava prvih
pet knjiga (Mojsijevih): Postanak (Geneza - Prva knjiga
Mojsijeva), Izlazak (Druga knjiga Mojsijeva), Levitski
Zakonik (Treca knjiga Mojsijeva), Brojevi (Cetvrta
knjiga Mojsijeva) i Ponovljeni Zakon (Peta knjiga
Mojsijeva) - sve pisao Mojsije.
Da li se Hristos obraca prema okviru vremena Hebrejske
Biblije?
"Od krvi Aveljeve
tja do krvi Zarijine…" Jevandjelje po Luci,
Glava 11:51; uporedite Jevandjelje po Mateju, Glavu
23:35).
Vreme u Bibliji se po neki
put merilo po ljudskim zivotima dominantnih licnosti.
Na primer, Pavle je pisao o periodu "od Adama
do Mojsija" (Rimljanima poslanica, Glava 5:14).
Avelj je bio prvi pravedan covek ubijen. Ubistvo (Zarije)
Zaharije je poslednje spomenuto u istorijskim hebrejskom
arazmanu knjiga Biblije (Druga knjiga Dnevnika, Glava
24:20-21).
Da li Hristos veruje i podrzava objašnjenje
postanka sveta iz Prve knjige Mojsijeve?
"Jer ce u dane te
biti nevolja kakova nije bila od pocetka stvorenja
koje je Bog stvorio do sad, i ne ce ni biti"
(Jevandjelje po Marku, Glava 13:19).
Dali Hristos potvrdjava još druge istorijske
dogadjaje koje su objašnjene u Prvoj knjizi Mojsijevoj?
"I kako je bilo
u vrijeme Nojevo onako ce biti u dane sina covjecega:
Jedjahu, pijahu, zenjahu se, udavahu se do onoga dana
kad Noje udje u kovceg, i dodje potop i pogubi sve"
(Jevandjelje po Luci, Glava 17:26-27).
Hristos je jasno priznao izveštaje
postanja i Nojevog potopa na licu nominalne vrednosti
kao istorijska dela. On je verovao i javno potvrdio
izjave iz knjige Postanka (Prve knjige Mojsijeve).
Šta rece Hristos o glavnim figurama u Hebrejskoj
istoriji?
"Jer da ste vjerovali
Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za
mene. A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako cete
vjerovati mojijem rijecima?" (Jevandjelje po
Jovanu, Glava 5:46-47).
"…Kad vidite Avraama
i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Bozijemu"
(Jevandjelje po Luci, Glava 13:28).
"A on rece im: nijeste
li nikad citali šta ucini David kad mu bi do
nevolje i ogladnje…?" (Jevandjelje po Marku,
Glava 2:25).
Hristos je potvrdio i overio
istoricizam glavnih osobina i dogadjaja u Starom zavetu
(uporedite Mateja, Glava 11:22-24; 12:41-42; itd).
On je potvrdio Hebrejsku Bibliju priznanjem biblijske
istorije i citiranjem iste u svojoj nauci.
Apostoli su uradili isto.
Citajte Hebrejsku poslanicu, Glavu 11, što je
nazvana po imenu "poglavlje vere" u Bibliji.
Ovo je sazet pregled verovanja ranije crkve o glavnim
ljudima i glavnim dogadjaja u Starom zavetu.
PISCI HEBREJSKE BIBLIJE
U pisanju Njegove
Reci covecanstvu, Bog je upotrebio ljude svakog društvenog
polozaja i zivotnog puta: kraljeve, proroke, sveštenike,
pisce, poreske sluzbenike, cobane, ribolovce. Premda
ih je Bog sve inspirisao, On je takodje upotrebio
njihovu licnu sposobnost da pomognu i prenesu Njegovu
poruku. Price o njihovom poreklu takodje doprinose
fascinantnom citanju. Iznenadjenje je koliko Biblija
otkriva kako se sve spojilo i kako je Bog upotrebio
ljudske instrumente.
Pocnimo našu pricu s
Davidom, kraljem Izraela koji je ziveo oko 1.000 godina
pre nove ere. Tri milenije (hiljadugodišnjice)
kasnije još pricamo, pišemo i pevamo Davidove
reci. One su citirane naveliko u onome što zovemo
Novim zavetom. On je stvorio veliki broj literatura
koje je Bog sacuvao za buduce generacije.
Ko je bio glavni kompozitor reci i muzike u Psalmama?
"A ovo su pošljednje
reci Davidove: Rece David sin Jesejev, rece covjek
koji bi postavljen koji bi postavljen visoko, pomazanik
Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim"
(Druga knjiga Samuilova, Glava 23:1).
"U taj dan naredi David
prvi put da hvale Gospoda Asaf i braca njegova"
(Prva knjiga Dnevnika, Glava 16:7).
"(Teško vama) koje
pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzicke
kao David" (Knjiga proroka Amosa, Glava 6:5).
"Kad sam David govori
u psaltiru" (Jevandjelje po Luci, Glava 20:42).
"Jer sam David kaza Duhom
svetijem…" (Jevandjelje po Marku, Glava
12:36).
Biblija mnogo govori o Davidovim
muzickim i doslovnim podvizima. Ne manje od 73 Psalama
nose Davidovo ime. Izgleda verovatno da je mnoge nezapisane
psalme takodje napisao taj kralj. Njegovo vešto
sviranje harfe smirilo je duševno uznemireni
um Kralja Saula. David je takodje komponovao dirljivo
zalosno pismo kada su Saul i njegov sin Jonatan izgubili
zivot u borbi. (Druga knjiga Samuilova, Glava 1:17-27;
uporedite 3:33-34).
Koliko puta su ljudi koji
nepoznaju Bibliju ponovili frazu: "Kako su snazni
pali" ne shvatajuci da citiraju Davidovu tugu
o smrti Saula i Jonatana? David i njegova muzika su
bili toliko slavni da ih je prorok Amos spomenuo 300
godina posle Davidove vladavine (Knjiga proroka Amosa,
Glava 6:5).
Šta je bio izvor Davidove inspiracije?
"Duh Gospodnji govori
preko mene, i besjeda (rec) njegova bi na mojem jeziku"
(Druga knjiga Samuilova, Glava 23:2).
Ove su bile "poslednje
reci Davida" (stih 1) - ozbiljne stvari koje
je pozeleo da ih se secaju njegovi slušaoci.
Ovaj visoki kralj je bio jedan od mnogih koje je Petar
imao u umu hiljadu godina kasnije kada je napisao:
"Jer nikad proroštvo ne bi od covjecje volje,
nego nauceni od svetoga Duha govoriše sveti Boziji
ljudi" (Druga poslanica Petrova, Glava 1:21).
Da li je sam David imao Boziji Duh?
"Tada Samuilo (prorok)
uze rog s uljem, i pomaza ga usred brace njegove;
i sidje duh Gospodnji na Davida i osta na njemu od
toga dana" (Prva knjiga Samuilova, Glava 16:13).
Ovo miropomazenje se dogodilo
kada je David bio mladic kada je cuvao oceve ovce.
Bog je dao Svoj Duh Davidu još u mladim godinama,
a ovi odlomci pokazuju da su mnoge njegove kompozicije
inspirisane od Bozijeg Duha. Boziji Duh je vitalna
karika (veza, spona) izmedju Boga i coveka. Bog otkriva
Njegovu dragocenu istinu nama iz i kroz Njegov Duh
(Korincanima poslanica Prva, Glava 2:10). Kao što
Petar piše kasnije, Bozji proroci su imali ovaj
Duh, "Ispitujuci u kakovo ili u koje vrijeme
javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedoceci
za Hristove muke i za slave po tome" (Prva poslanica
Petrova, Glava 1:11).
KRALJ DAVID I NJEGOVI KNJIZEVNICI
David je bio
izvanredan lider i strucni organizator. Osobiti detalji
u Prvoj knjizi Dnevnika pokazuju njegovu administraciju
vlade. Ispod svoje vlade profesionalni knjizevnici
i zapisnicari (pisari) su izuceni i zaposleni u kraljevskom
dvoru. Ovi ljudi su bili veoma poštovani i njihovi
naslednici u kasnijoj vladi su upisani u istoriju
dvora kraljeva Izraela i Jude. Jedan takav zapis,
na primer, je "Knjiga o caru Davidu" (Prva
knjiga Dnevnika, Glava 27:24). Semaja je bio jedan
od tih zapisnicara u Davidovom kraljevskom dvoru,
njegovo ime je zapisano u rekordu (Prva knjiga Dnevnika,
Glava 24:6).
Raniji odlomak u Drugoj knjizi
Samulovoj zbira Davidovu kraljevsku administraciju.
"Tako carova David nad svijem Izrailjem, sudeci
i dajuci pravdu svemu narodu svojemu. I Joav sin Serujin
bješe nad vojskom; a Josafat sin Ahiludov
pametar (knjizevnik); a Sadok sin Ahitovom i Ahimeleh
sin Avijatorov sveštenici; a Seraja pisar"
(Druga knjiga Samuilova, Glava 8:15-17). Dnevnicar
kasnije pominje da "Jonatan, Davidov stric bijaše
savjetnik, mudar covjek i knjizevnik" (Prva
knjiga Dnevnika, Glava 27:32). Ovaj visoki izuceni
rodjak je izgleda bio veran kraljevski savetnik.
Biblija ukazuje da je kralj
David stvorio knjizevnicku klimu u kojoj su zapisi
belezeni o kraljevskim poslovima, gde to je bilo vazna
drzavna funkcija, po cinu u rangu sa sveštenickom
i vojnom sluzbom. Solomun, njegov sin i naslednik,
odrastao je u atmosferi koja je pothranjivala njegov
znatan talenat u pisanju, talenat koji je još
više ojacao njegov otac i drugi u kraljevskom
dvoru. Medju kraljevskim poslednjim recima njegovom
mladom sinu Solomunu su ove: "Sve ovo je došlo
pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako što
treba uraditi (u zidanju prvog hrama)" (Prva
knjiga Dnevnika, Glava 28:19).
PISMA KRALJA SOLOMUNA
Knjige koje je pisao kralj Solomun
su deo Hebrejske Biblje u kojom su zapisana ta Pisma.
Da li Biblija opisuje administraciju Kralja Solomuna?
"A car Solomun carovaše
nad svijem Izrailjem. A ovo bijahu knezovi njegovi:
Azarija, sin Sadokov, namjesnik; Elioref i Ahija,
sinovi Sisini, pisari; Josafat, sin Ahiludov, pametar
(rekorder)" Prva knjia o Carevima, Glava 4:1-3).
Još jedanput, kancelari
(pisci i beleznici) su bili visoki po cinu u kraljevskoj
administraciji. Kao njegov otac David, kralj Solomun
je nagradno drzao ove ljude i njihovu struku.
Dali su se neke knjige u Bibliji eventualno pojavile
zbog ovog velikog naglaska na pisanje?
"I (Solomun) izgovori
tri tisuce prica, i bijaše pjesama njegovijeh
tisuca i pet" (stih 32).
Samo nekoliko stotina prica
Solomunovih su zapisane u Biliji (Price Solomunove).
Samo jedna od njegovih pesma (pogodno poznata kao
Pjesma nad Pjesmama) je sacuvana za nas u Bibliji.
Tako da je velika paznja morala da zauzme mesto prema
pismenim materijalu. Doprinos Solomuna u Biblji se
tacno naziva Knjiga Mudrosti.
Ko je u stvari izvor mudrosti Solomuna
"I Bog dade mudrost
Solomunu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak
na brijegu morskom. Jer mudrost Solomunova bijaše
veca od mudrosti svijeh istocnijeh naroda i od sve
mudrosti Misirske (Egipta). Mudriji bijaše od
svakog covjeka" (Prva knjiha o Carevima, Glava
4:29-31).
"I svi carevi zemaljski
trazahu da vide Solomuna da cuju mudrost njegovu,
koju mu dade Gospod u srce" (Druga knjiga Dnevnika,
Glava 9:23).
Ovo je vazan fakat Biblije
i jedan koji ne smemo nikad da zaboravimo: Bog je
konacni izvor knjiga Biblije, bez obzira što
je upotrebio coveka da ih piše. "Sve je
pismo od Boga dano, i korisno za ucenje, za karanje,
za popravljanje, za poucavanje u pravdi" (Timotiju
poslanica druga, Glava 3:16). Mudrost Solomunova je
došla od Stvoritelja Boga.
Koju veoma poznatu knjigu Biblije je Kralj Solomun
pisao?
"Price Solomuna sina
Davidova, cara Izrailjeva" (Price Solomunove,
Glava 1:1).
"Price Solomunove"
(Price Solomunove, Glava 10:1).
"I evo su price Solomunove
koje sabraše ljudi Jezikije cara Judina"
(Price Solomunove, Glava 25:1).
Knjiga Price Solomunove pocinje
s kratkim uvodom (Price Solomunove, glava 1:1-7) pracena
dugackim odlomkom koji uzdize vrednost mudrosti. Onda
poglavlje 10 pocinje glavni deo price Solomuna, od
nekolikih koje su kasnije kopirali pisci kralja Jezekije
(Price Solomunove, Glava 25:1). Poslednja dva poglavlja
su prepisane od dva druga pisca, ali Solomun je glavni
pisac i autor ove knjige.
Ove biblijske price su poucne
poslovice, vecinom u kontrastu uporedjuju dobro s
lošim u jednoj kratkoj recenici. Ove prakticne
tackice mudrosti ne samo da obogacuju naše zivote,
nego još pomazu u izbegavanju nevolje. Ukratko,
ovde imamo kratak prirucnik za uspešan zivot.
Koju knjigu o biblijskoj filozofiji
je Solomun pisao?
"Rijeci propovjednika
sina Davidova cara u Jerusalimu" (Knjiga Propovjednikova,
Glava 1:1).
Ovde u knjizi Propovjednika,
Solomun razmišlja o svom zivotu i dozivljajima.
U zakljucku kaze da strah od Boga i obdrzavanje svih
Njegovih zapovesti ustanovljava "covekovo sve"
(Knjiga Propovjednikova, Glava 12:13). On primecuje
da bez Boga zivot nije tacan (bukvalno) znacajan -
i da sve više ljudi beskorisno zive trazeci stvari
koje im nikada ne mogu doneti stvarno zadovoljstvo.
On nas opominje da ce Bog konacno dovesti svaki ljudski
deo u sud (Knjiga Propovjednikova, Glava 11:9; 12:14).
JOŠ JEDAN VAZNI AUTOR
Kog veštog autora je Bog upotrebio
da završi Stari zavet?
"Taj Jezdra vrati
se iz Vavilonske, a bijaše knjizevnik vješt
zakonu Mojsijevu…" (Knjiga Jezdrina, Glava
7:6).
"Jer Jezdra bješe
upravio srce svoje da istrazuje zakon Gospodnji i
da ga izvršuje i da uci Izrailja uredbama i zakonima"
(stih 10).
Jevrejska tradicija kaze da
je Jezdra sastavio i zapisao obe knjige Dnevnika -
završne knjige Biblije u Hebrejskom sastavljenju
Starog zaveta. Mnogi konzervativni naucnici podrzavaju
ovaj zakljucak. Posmatrajte poznatnu slicnost izmedju
kraja Knjige Drugog Dnevnika, Glave (36:22-23) i pocetka
Knjige Jezdrina, (Glave 1:1-3). Simsaj i Sadok su
takodje bili pisci u tom kriticnom vremenu Hebrejske
istorije (Knjiga Jezdrina, Glava 4:8; Knjiga Nemijina,
Glava 13:13). Oni su mozda bili Jezdrini pomagaci.
Pored sastavljenja bitne istorije
izvucene iz nacionalnih zapisa, Jezdra je vecinom
sigurno producirao inspirisanu savremenu analizu srece
kraljevine Jude i Izraela sve do vremena edikta cara
Kira koji je odobrio Jevrejima da ponovo sagrade Bozji
dom u Jerusalimu. Setite se da je Jezdra bio covek
s pravim stavom prema Bozijem zakonu.
PET MOJSIJEVIH KNJIGA
Jezra je bio
"knjizevnik vješt zakonu Mojsijevu"
(Knjiga Jezdrina, Glava 7:6). Novi zavet opisuje da
je Mojsije bio vaspitan u svoj modrosti Egipcana,
i mnogi stihovi pokazuju da je Mojsije odgovoran za
prvih pet knjiga Biblije. Ove knjige se obicno nazivaju
Tora, hebrejski termin, i Pentateuh, grcki termin.
Prema jevrejskoj tradiciji, još jedna ruka, mogucno
Isusova (Mojsijev pomocnik) ili Jezdrina, dodala je
objašnjenje od Mojsijeve smrti do kraja Pete
knjige Mojsijeve koja se zove Zakoni Ponovljeni -
i napravila drugo podešavanje da završi
tekst koji mi danas citamo.
Ranija jevrejska tradicija
je jednoglasna u shvatanju da je Mojsije autor Tore
(prvih pet knjiga u Bibliji). Poslednja od tih knjiga
nam prikazuje da je prorok zapisao zakon u knjizi
i pruzio sveštenicima da ga citaju narodu (Peta
knjiga Mojsijeva, Glava 31:9-13). Knjiga zakona je
takodje sacuvana i stavljena pokraj Bozjeg zaveta
(s narodom Izraela) u Bozji kovceg (stih 26). Premda
je predstavljena u pet delova, Tora je jedna integralno
sastavljena knjiga.
U sva cetiri Jevandjelja Isus
Hrist ponavlja više puta o Mojsiju da je objavio
zakon (Jevandjelje po Mateji, Glava 8:4; 19:8; Jevandjelje
po Marku, Glava 1:44; 7:10; 10:4-5; 12:26; Jevandjelje
po Luci, Glava 5:14; 20:37; Jevandjelje po Jovanu,
Glava 1:17, 5:46, 7:19).
Šta je Bog rekao Mojsiju da uradi? Da li je
on poslušao Bozije uputstvo?
"Po tom rece Gospod
Mojsiju: zapiši to za spomen u knjigu…"
(Druga knjiga Mojsijeva, Glava 17:14).
"I rece Gospod Mojsiju:
napiši sebi te rijeci; jer po tijem rijecima
ucinih zavjet s tobom i s Izrailjem" (Druga knjiga
Mojsijeva, Glava 34:27).
"I napisa Mojsije sve
rijeci Gospodnje" (Druga knjiga Mojsijeva, Glava
24:4).
Premda su ovo ogranicene komande
da napiše specificne delove Bozje Reci, princip
je jasan. Mojsije je prorok pisac s kojim je Bog radio.
Pamtite da je Mojsije bio "naucen svoj premudrosti
Misirskoj (Egipta), i bješe silan u rijecima
i u djelima" (Djela apostolska, Glava 7:22).
Da li Brojevi, cetvrta knjiga koja se pripisuje
Mojsiju, kaze uopšte nešto za njegovu literarnu
aktivnost?
"I Mojsije popisa
kako izidoše i gdje stajaše po zapovijesti
Gospodnjoj" (Cetvrta knjiga Mojsijeva, Glava
33:2).
Premda neki naucnici ispituju
Mojsijevo autortstvo cetvrte knjige Mojsijeve koja
se zove Brojevi, u ovom stihu pred kraj knjige ne
moze se odbaciti (uporedite Glavu 36:13). Biblija
pripisuje ovaj celi deo Mojsiji. Mnogi drugi delovi
u cetvrtoj knjizi Mojsijevoj pocinju s recima "Gospod
rece Mojsiji…" Treca knjiga Mojsijeva koja
se zove Levitska, ne kaze specificno ko je njen autor,
ali kontekst od prvog do poslednjeg zapisa opisuje
da Bog govori direktno sa Mojsijem (Treca knjiga Mojsijeva,
Glava 1:1; 27:34).
U Mojsijevo vreme umetnost
pisanja se razvila u Egiptu i u regiji Mesopotamije.
Vecni muzejski zapisi zapisani na obelisku i na tablama
klinastog pisma prikazuju cist dokaz da je pisanje
bilo dobro ustanovljeno u Mojsijevo i pre njegovog
vremena.
Šta je razlicito o knjizi Postanja (Prve knjige
Mojsijeve)?
Istorijski dogadjaji zapisani
u Knjizi Postanja dešavaju se pre Mojsijevog
rodjenja. Jasno je da je imao pristup zapisanim podacima
ili preciznim usmenim tradicijama, ili je Bog diktirao
sadrzaje Mojsiji.
Grcki termin za postanje je Geneza što
znaci "pocetak." Šta je znacajno o
imenu ove knjige?
Da li postoji jasna genealoška struktura knjige
Postanja?
"To je (istorija)
postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod
Bog stvori zemlju i nebo" (Prva knjiga Mojsijeva,
Glava 2:4).
"Ovo je (knjiga genealoze)
pleme Adamovo. Kad Bog stvori covjeka, po oblicju
svojemu stvori ga" (Prva knjiga Mojsijeva, Glava
5:1).
"Ovo su dogadjaji Nojevi:
Noje bješe covjek pravedan i bezazlen svojega
vijeka; po volji Bozijoj svagda zivljaše Noje"
(Prva knjiga Mojsijeva, Glava 6:9). Uporedite 10:1;
11:10, 27; 25:12, 19; 36:1, 9; 37:2).
Ovde imamo literarnu strukturu
knjige Postanja u kratkom nacrtu. Ona je sastavljena
od 11 "knjiga" ili "geneaologija."
Knjiga Postojanja prica o pocetku svega, kako
se svet namnozio i kako je Bog poceo da radi s familijom
jednog coveka, patrijarha Avrama. Postanje je knjiga
prica koje su pricane iz okvira porodicne istorije.
Knjiga Postanja je pocetak
Bozije nauke. Ona je sacuvana do današnjeg
doba za našu korist. Ona pocinje dragocenu nauku
o Bozijem velikom planu koji se ne moze nauciti osim
tu. Postanje ne sadrzi svo znanje, ali predstavlja
bitnu spiritualnu fondaciju koja je fundamenat
u razumevanju ostatka Biblije.
Ona otkriva, na primer, da
smo stvoreni u obliku Boga i da su se Adam i Eva odlucili
na put koji ce njih i njihove potomke - sve nas -
voditi dalje od Boga, van odnosa, povezanosti
s Bogom. Proroci su imali mnogo da kazu o toj poslednjoj
tacki.
KASNIJI, ILI GLAVNI, PROROCI
Isaija, Jeremija
i Jezikilj su poznati kao glavni proroci i pisali
su knjige koje nose njihova imena (takodje uz povremenu
pomoc licnih pomocnika).
Ali prica za naše razmatranje
ne završava se ovde. Svaki od njih prica o svom
fascinantnom doprinosu Bibliji.
Još u finalnoj analizi
bio je Isus Hrist, koji je licno sastavio oba dela
Biblije, Stari i Novi zavet, zajedno. On je zavario
Hebrejske proroke sa Novim Zavetom. Tako da prvobitno,
prema Hristu, treba gledati za savet u proceni Kasnijih,
ili Glavnih Proroka.
Dali Isus direktno pripisuje neke delove Biblije
proroku Isaiji?
"Licemjeri! Dobro je
za vas prorokovao Isaija govoreci..." (Jevandjelje
po Mateju, Glava 15:7).
U stihu 8-9 Isus citira iz
Knjige proroka Isaije, Glava 29:13 u hebrejskoj Bibliji.
Da li su sva cetiri pisca Jevandjelje pripisali
delove Hebrejske Biblije Isaiji?
"Jer je to onaj za
koga je govorio prorok Isaija…" (Jevandjelje
po Mateji, Glava 3:3). Uporedite Jevandjelje po Marku,
Glavu 7:6; Jevandjelje po Luci, Glavu, 3:4; Jevandjelje
po Jovanu, Glavu 12:39-41).
Jasno je da je prorok Isaija
govorio ove reci. Kao Pavle u kompoziciji nekih svojih
Novozavetnih pisama, mogucno je da je diktirao delove
svoje knjige pomocniku. Pamtite da zvanicni sistem
beleznika i pisca (ustanovljen od Kralja Davida) je
još operativan u Judi u vreme Isaije. Njegova
prorocka sluzba produzava za vreme vlade još
nekoliko jevrejskih kraljeva (Knjiga proroka Isaije,
Glava 1:1).
Da li je apostol Pavle takodje citirao iz knjige
Isaijine?
"A buduci neslozni
medju sobom, odlazahu kad rece Pavle jednu rijec:
dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima
našijem" (Djela apostolska, Glava 28:25).
Uporedite Rimljanima poslanicu, Glavu 9:27.
Šta je bilo neobicno o pozivu
Jeremijinom?
"I dodje mi rijec
Gospodnja govoreci: Prije nego te sazdah u utrobi,
znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te;
za proroka narodima postavih te" (Knjiga proroka
Jeremije, Glava 1:4-5).
Ovaj izraz, "I dodje
mi rijec Gospodnja govoreci", se ponavlja mnogo
puta u knjizi proroka Jeremije. Poruka proroka dolazi
direktno od Boga; Jeremija je jedino ljudski instrumenat.
Koji je jedan od Jeremijin prorockih dara?
"A Jeremija napisa
u jednu knjigu sve zlo koje šcaše doci na
Vavilon, sve ove rijeci što su napisane za Vavilon"
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 51:60).
Ali da li je Jeremije pisao sve sam?
"A cetvrte godine
Joakima sina Josijina cara Judina dodje ova rijec
Jeremiji od Gospoda govoreci: Uzmi knjigu i napiši
u nju sve rijeci koje sam ti rekao za Izrailja i Judu
i za sve narode, od kada ti poceh govoriti, od vremena
Josijina, do danas" (Knjiga proroka Jeremije,
Glava 36:1-2).
"Tada Jeremija dozva
Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta
Jeremijinih sve rijeci Gospodnje koje mu govori"
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 36:4).
Jeremija je imao svog pisca
pomocnika, koji je ocigledno takodje bio savršen
citalac (stih 10). Varuh cita reci Jeremijine u "u
domu Gospodnjem," domu Bozijem u Jerusalimu.
Kada Bozija poruka dodje od Jeremije (napisao Varuh,
pomocnik pisac) pa stigne do kralja Joakima, šta
je on odmah uradio?
"I kad Judije procita
tri cetiri lista, isijece je car nozem pisarskim,
i baci u oganj na zeravicu, te izgorje sva knjiga
ognjem na zeravici" (Knjiga proroka Jeremije,
Glava 36:23).
Mnogo puta u instoriji bilo
je pokušaja da se unište delovi ili cela
Bozja Rec. Ovaj pokušaj je zapisan u samoj Bibliji.
Poneki put biblijski pisci i prevodioci su bili zatvarani
ili ubijeni. Ljudi su doslovno dali zivot da prenesu
vama ovu knjigu. U ovom biblijskom primeru, ipak,
pokušaj "da uhvate Varuha pisara i Jeremiju
proroka; ali ih sakri Gospod" (stih 26). Pokušaj
da uhvate Varuha i Jeremiju nije uspeo zato što
ih je Gospod sakrio.
Kakvu je reakciju Bog imao prema kralju kada je
uništio Jeremijinu knjigu u vatru?
"I dodje rijec Gospodnja
Jeremiji, po što car sazeze knjigu i rijeci koje
napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreci: Uzmi opet
drugu knjigu, i napiši u nju sve predašnje
rijeci koje bijahu u prvoj knjizi, koju sazeze Joakim
car Judin" (Knjiga proroka Jeremije, Glava 36:27-28).
"I uze Jeremija drugu
knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on
napisa u nju iz usta Jeremijinih sve rijeci što
bijahu u onoj knjizi, koju sazeze Joakim car Judin
ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih
rijeci" (stih 32).
Ni kraljevi nemaju vlast ni
dozvolu da menjaju ili uništavaju Bozju Rec.
Bog je sacuvao Bibliju kroz sva doba i sve pakosti
i odlucne pokušaje da priguše sve tragove
njene. Verni ljudi i zene su rizikovali zivot da sacuvaju,
prošire i publikuju Bibliju.
Koji su bili Jezekiljevi prorocki akreditivi?
"Dodje rijec Gospodnja
Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji
Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje dodje ruka Gospodnja
nada nj" (Knjiga proroka Jezikilje, Glava 1:3).
Jezekilj je spomenut samo
dva puta u Bibliji - oba puta u knjizi koja nosi njegovo
ime. Osim ocevidnih aluzija na dom Boziji u glavi
(40-48) u knjizi Otkrivenja glavi 21, ova knjiga je
citirana nekoliko puta u Novom zavetu. Takodje, Isusov
portret o Sebi kao Dobrom Pastiru je ocigledna aluzija
u odlomcima knjige Jezekiljeve (uporedite 34:5, 8,
12, 23; 37:24). Bog se obraca Jezikilji kao "sin
covjecij" 90 puta, i Isus Hrist se obraca Sebi
"Sin Covjecij" oko 80 puta u Jevandjeljima
(Novom zavetu).
Jezekiljeva prorocanstva su
rodjena u afektu zarobljeništva. Piše Oxford
Recnik Jevrejske Religije (1997): "On (Jezekilje)
je bio deportovan zajedno sa Carom Joahinom iz Jude…
597. pre nove ere u Vavilon, posle invazije Navuhodonosora
cara Vavilonskog (Druga knjiga o Carevima, Glava 24:8-16;
Knjiga proroka Jezekilje, Glava 1:1-3). Izgonjeni
su dovedeni u Tela-bib na reci Hevar… Jezekiljev
poziv na prorocanstvo je došao jula 593, i svo
njegovo propovedanje je bilo medju deportovanima iz
Jerusalima…" (s. 246-247).
Kralj Joakim: Lekcija Iz Biblijske
Istorije
Istorija prikazuje
da su vekovima razliciti ljudi pokušavali da
unište Bozju Rec. Rano u šestom veku pre
nove ere jedan koji je doslovno "uništio"
Bozju Rec i skupo platio za tu oholost je bio Joakim,
kralj Jude.
Joakimova 11-godišnja
vladavina je bila katastrofalna. Iako je imao šansu
da ide po primeru i stopama svog pravednog oca Josije
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 22:15-16), Joakim
je postao urokljiv, rdav (Knjiga proroka Jeremije,
Glava 22:15-16). Jeremija opisuje Joakima kao arogantnog,
drskog vladara koji je zloupotrebio svoj narod (stih
13-14) i progonio i ubijao Bozje sluge (Knjiga proroka
Jeremije, Glava 26:20-23).
Bog je uputio Jeremiju da
prorekne da, ako se ne pokajaju, kralj Joakim i Jerusalim
ce pasti (Knjiga proroka Jeremije, Glava 36). Jeremija
je uputio svog pomocnika pisca Varuha da zapiše
sve reci koje su došle od Boga i uputio ga da
procita to prorocanstvo narodu Jude. Bog se nadao
da ce se pokajati i tako izbeci proroceni pad (Knjiga
proroka Jeremije, Glava 36:4-7).
Kada su svi knezevi culi Jeremijino
prorocanstvo, brzo su sve prijavili kralju Joakimu
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 36:19). Onda je kralj
cuo izveštaj knezeva o Jeremijinom proricanju
i poslao oficira da mu donese knjigu (stih 21).
Joakim je onda komandovao
oficiru da cita glasno iz knjige. Posle citanja nekoliko
listova, kralj poce da sece listove knjige i da ih
baca u ognjište ispred sebe. Kralj je tako nastavio
dok ne "izgorje sva knjiga ognjem na zarevici"
(stih 23).
Joakim je izgleda mislio da
nije odgovoran nikome. Ali Bog ima poslednju rec.
On je uputio Jeremiju da pripremi
novu knjigu, kao prvu (stih 27-32). Bog je zadrzao
stroge reci za Joakima: "Ne ce imati nikoga ko
bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo ce tijelo
njegovo biti baceno na pripeku ob dan i na mraz ob
noc. Jer cu pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge
njegove za bezakonje njihovo, i pusticu na njih i
na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za
koje im govorih ali ne poslušaše" (stih
30-31).
Tuzno, Joakim je nastavio
u prkosu i stradao od posledica. Porazen od Vavailona
i odvucen u lancima, ocigledno je umro na putu ili
u zarobljeništvu u Vavilonu.
Ova lekcija kralja Joakima
vazi za sve lidere i sve narode: Onaj koji pokuša
da uništi Bozju Rec stavlja sebe u veliku nevolju.
Covek ne moze arogantno da izaziva Boga bez rizika.
Bozja Rec je osnova svog znanja, i suprotno smrtnom
coveku, istrajace za uvek.
PROROK DANILO
Kog proroka je Isus direktno spomenuo
u prorocanstvu na Gori maslinskoj?
"Kad dakle ugledate
mrzost opušcenja, o kojoj govori prorok Danilo,
gdje stoji na mjestu svetome (koji cita da razumije)"
Jevandjelje po Mateji, Glava 24:15; uporedite Jevandjelje
po Marku, Glavu 13:14).
Isus Hrist se cisto obraca
proroku Danilu kao prema zakonitom Hebrejskom proroku,
iako knjiga proroka Danila nije tehnicki klasifikovana
kao deo knjiga proroka, nego kao deo pisma - treceg
velikog dela Starog zaveta.
Koji glavni prorok plasira Danila u izabrano društvo?
"Ako bi u njoj bila
ova tri covjeka: Noje, Danilo i Jov, oni ce pravdom
svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod"
(Knjiga proroka Jezikilje, Glava 14:14, uporedite
stih 20).
Danilovi spiritualni akreditivi
su najveceg kalibra. On je smatran za primer pravednosti
pored Noja (propovjednika pravde, Druga poslanica
Petrova, Glava 2:5) i patrijarha Jova (jedan od najboljih
i najpravednijih ljudi koji su ikada ziveli, Knjiga
o Jovu, Glava 1:1, 8).
Koji drugi dar i kvaliteti su napravili
Danila veoma neobicnim?
"I dade Bog svoj cetvorici
mladica znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti;
a Danilu dade da razumije svaku utvaru i sne"
(Knjiga proroka Danila, Glava 1:17).
"I rece mi: ne boj se,
Danilo, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje
da razumijevaš i da muciš sebe (postiš
- bez hrane i vode) pred Bogom svojim, uslišene
biše rijeci tvoje, i ja dodjoh tvojih rijeci
radi" (Knjiga proroka Danila, Glava 10:12).
Poniznost prema visokom
Bogu je vazan kljuc za spiritualni uspeh. Nekoliko
njih je ikada razumelo tu glavnicu bolje od proroka
Danila. Ovo je unapred vazan kljuc za otkljucavanje
vrata Bozjeg znanja. Danilo licno kaze u pohvali nebeskog
Boga: "I On mijenja vremena i case; smece careve,
i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima"
(Knjiga proroka Danila, Glava 2:21).
Danilo je takodje imao specijalan
razum u "literaturi i mudrosti" (Knjiga
proroka Danila, Glava 1:17) - bitnu kvalifikaciju
za pisanje njegove knjige. Da je Danilo pisao knjigu
koja nosi njegovo ime je sigurno (Knjiga proroka Danila,
Glava 9:2, 10:2). Kaze Novi Biblijski Komentar:
Pregledno: "Knjiga proroka Danila je proizvod
progonstva koje je Danilo licno opisao" (s. 688).
U svojoj knjizi on se vecinom obraca u prvom licu.
Ali, kao što se u knjizi
Danila 1:17 objašnjava da je konacno Bog izvor
svog duhovnog znanja, razumevanja i mudrosti - ne
ljudska bica. Proroci kao Danilo su se razlikovali
zato što su prikladno zeleli da postanu ponizeni
instrumenti u Njegovim rukama.
Da li su neke od "kasnijih" proroka citirali
apostoli?
"Kao što i u
Josiji govori…" (Rimljanima poslanica, Glava
9:25).
Na još jednom primeru,
u knjizi Djela Apostola, Glavi 2:16-21, Petar citira
Joila 2:28-32 zato što su se dogadjaji tog dana,
na Dan Pentekosta, direktno i dramaticno ispunili
iz dela Joilovog prorocanstva. Posle Hristovog raspeca,
Boziji Duh je tog dana spektakularno bio izliven kao
što je prorok Joilo prorekao. Petar je proglasio
da su dogadjaji na dan Pentekosta dramaticno ispunjenje
Joilovog prorocanstva.
Koji vazni znak je dao Isus, što se direktno
desilo jednom od tih 12 proroka?
"A On odgovarajuci
rece im: rod zli i preljubotvorni trazi znak; i ne
ce mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao
što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri
noci: tako ce biti i sin covjecij u srcu zemlje tri
dana i tri noci" (Jevandjelje po Mateji, Glava
12:39-40).
Jedna trecina Novog zaveta
je sastavljena iz citata i aluzija na Stari. Ova dva
dela Svetog Pisma su tesno vezana i isprepletana.
Apostoli su stalno upotrebljavali Hebrejsku Bibliju
u svojim pismima.
PISCI NOVOG ZAVETA
Shvatanje istinite
uloge apostola iz prvog veka je fundamentalno za tacno
razumevanje Novog zaveta. Bog je te ljude izabrao
za tu jedinstvenu ulogu (i takodje njihove pomagace
kao Marka i Luku) da pripreme i prenesu 27 knjiga
sastavljenih u ono što znamo kao Novi zavet.
Posle molitve Svom Ocu, što je trajalo celu noc,
Isus je uprvo izabrao 12 ljudi da Mu pomognu da rukovode
i sazidaju Njegovu Crkvu u ranijem dobu (prvim godinama).
Kasnije su neki od tih ljudi, takodje sa Pavlom (isto
izabranim apostolom), poceli široko da pišu
svoja pisma u vreme kada je Crkva pocela da raste
i širi se. Njihovi izveštaji su sacuvani
za kasnije generacije u onome što znamo kao Novi
Zavet. Fundamentalno su to dva apostolska pisma.
Šta je apostol?
"I kad bi dan, dozva
ucenike svoje, i izabra iz njih dvanaestoricu, koje
i apostolima nazva" (Jevandjelje po Luci, Glava
6:13).
Jednostavno termin apostol
znaci "poslanik," cisto sadrzi u sebi "sa
porukom." Isus Hrist je takodje pozvan kao "apostol"
u jednom Biblijskom stihu (Jevrejima poslanica, Glava
3:1). Piše Novi Biblijski Recnik: "Ima
preko osamdeset slucajeva grcke reci apostolos
u Novom zavetu, sedam-osmina njih u Jevandjelju po
Luki i Pavlu. Rec potice iz glagola apostelo,
poslati…" (s. 48).
Koja je vazna aktivnost apostola?
"Nego cete primiti
silu kad sidje Duh sveti na vas; i bicete mi svjedoci
i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do
kraja zemlje" (Djela apostolska, Glava 1:8).
Dvanaest apostola su dali
snaznu potvrdu iz prve ruke Hristovog uskrsnuca i
potvrdu Mesije u ranim godinama Crkve. Apostol Luka
ukljucuje delove o tom izvanrednom svedocanstvu u
knjizi Djela Apostolska. Ta rana svedocanstva su ispunila
specijalnu ulogu. Njihovo pismeno svedocanstvo ukljucuje
lavovski deo 27 inspirisanih dokumenta koji cine Novi
zavet.
Setite se da Isus Hrist rece:
"A utješitelj Duh sveti, kojega ce otac
poslati u ime moje, on ce vas nauciti svemu i napomenuce
vam sve što vam rekoh" (Jevandjelje po Jovanu,
Glava 14:26). "A kad dodje on, Duh istine, uputice
vas na svaku istinu; jer ne ce od sebe govoriti, nego
ce govoriti što cuje, i javice vam što ce
biti u napredak" (Jevandjelje po Jovanu, Glava
16:13). Ovo se desilo tacno kako je Isus predskazao
da ce biti. Ova inspirisana istina je sacuvana za
nas danas u Novom zavetu.
Šta je bila velika briga apostola Petra pri
kraju njegovog zivota?
"A trudicu se svakojako
da se i po rastanku mojemu mozete opominjati ovoga;
Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega
Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem,
nego smo sami vidjeli slavu njegovu" (Druga poslanica
Petrova, Glava 1:15-16).
Petar je zeleo da buduci sledbenici
Hrista imaju vecnu opomenu istinitog jevandjelja.
To se izvršilo u sastavljanju pismanog izveštaja
o Hristovom zivotu i Njegove nastave plus sa radom
apostola.
Koji je vazan razlog da je apostol Jovan pisao
u svojim izveštaju knjige Jevandjelja?
"A i mnoga druga cudesa
ucini Isus pred ucenicima svojijem koja nijesu pisana
u knjizi ovoj. A ova se napisaše, da vjerujete
da Isus jest Hristos sin Bozij, i da vjerujuci imate
zivot u ime njegovo" (Jevandjelje po Jovanu,
Glava 20:30-31).
"Ovo je onaj ucenik koji
svjedoci za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je
svjedocanstvo njegovo istinito" (Jevandjelje
po Jovanu, Glava 21:24).
Jovanova knjiga (i ukupno
ceo Novi zavet) je sacuvana da pruzi kasnijim generacijama
istinite izveštaje o Mesiji Hristu, Njegovim
recima i delima, vitalnom znanju koje je On hteo da
prenese svima sledbenicima koji zele da ga slede.
Šta kaze apostol Luka o poreklu istinitog
hrišcanstva?
"Buduci da mnogi poceše
opisivati dogadjaje koji se ispuniše medju nama,
Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe
i sluge rijeci biše: Namislih i ja, ispitavši
sve od pocetka, po redu pisati tebi, cestiti Teofile,
Da poznaš temelj onijeh rijeci kojima si se naucio"
(Jevandjelje po Luci, Glava 1:1-4). Uporedite Djela
Apostolska Glavu 1:1-2).
Luka je bio izvanredan pisac
i dobro obavešten istoricar. Biblijski dogadjaji
su se dešavali u stvarnom svetu, a Luka osobito
zapisuje vazne detalje iz vremena apostola koji se
mogu proveriti u sekularnoj istoriji.
Šta nam Petar kaze o Pavlovim pismama?
"I trpljenje Gospoda
našega drzite za spasenje; kao što vam i
ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti
pisa. Kao što govori o ovome i u svima svojijem
poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške
razumjeti, koje nenauceni i neutvrdjeni izvrcu, kao
i ostala pisma, na svoju pogibao" (Druga poslanica
Petrova, Glava 3:15-16).
Apostol Petar je smatrao Pavlova
pisma za Sveta Pisma. Jasno je razumeo da su inspirisani
od Boga, kao što je Stari zavet takodje inspirisan
od našeg Tvorca.
Kako nam je receno da smatramo Boziju Rec?
"Jer svjedocim svakome
koji cuje rijeci proroštva knjige ove; ako ko
dometne ovome, Bog ce nametnuti na njega zla napisana
u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od rijeci knjige proroštva
ovoga, Bog ce oduzeti njegov dijel od knjige zivota
, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano
u knjizi ovoj" (Otkrivenje Jovanovo, Glava 22:18-19).
Bog uzima Njegovu Rec ozbiljno,
a treba i mi to da ucinimo. To je sama osnova sveg
znanja i ne sme se neozbiljno s njom ophoditi. Glavnoje
to da se ovo upozorenje odnosi na ostatak svih biblijskih
knjiga. Mi ne smemo dodati niti oduzeti od reci koje
je Bog inspirisao da se sacuvaju za celo covecanstvo.
Da li s druge strane dobijamo od Boga naklonost
ako drzimo visoko Njegovu Rec?
"Jer je sve to ruka
moja stvorila, te je postalo sve, veli Gospod; ali
na koga cu pogledati? Na nevoljnoga i na onoga ko
je skrušena duha i ko drkce od moje rijeci"
(Knjiga proroka Isaije, Glava 66:2).
Bog hoce da svi poštujemo
Bibliju - da naucimo da zivimo po svakoj Bozjoj reci
(Jevandjelje po Mateji, Glava 4:4; Jevandjelje
po Luci, Glava 4:4).
TEMELJ ISTINITE VREDNOSTI
Bozija Rec je
fondacija znanja. Ona pruza bitnu informaciju koju
ne mozemo otkriti bilo kojim drugim sredstvom. Ona
pruza podesan, prav okvir koji mozemo da primenimo
i da mu dodamo drugo znanje. Bog u Svojoj Reci poucava
covecanstvo kako da zivi. On komanduje da zivimo u
harmoniji s Njegovim otkrivenim putem zivota. Boziji
zakoni definišu istinitu vrednost, i On ocekuje
za nas da ih prihvatimo kao naše - odbacujuci
sve druge alternative.
Od pocetka do kraja Biblija
je knjiga duhovne instrukcije. Njen glavni
fokus je na Boziji duhovni zakon koji je olicen i
rezimiran u Deset Zapovesti. Oni su refleksija Bozijeg
uma i karaktera. Svi biblijski zakoni su proširenje,
proucavanje slucaja i detaljnih primera kako da volimo
Boga i coveka (bliznjega, covecanstvo).
Kakvo mišljenje je imao Isus Hrist o Bozijem
Zakonu?
"I upita jedan od
njih zakonik kušajuci ga i govoreci: Ucitelju!
Koja je zapovijest najveca u zakonu? A Isus rece mu:
ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem,
i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo
je prva i najveca zapovijest. A druga je kao i ova:
ljubi bliznjega svojega kao samoga sebe. O ovima dvjema
zapovijestima visi sav zakon i proroci" (Jevandjelje
po Mateji, Glava 22:35-40). Uporedite Jevandjelje
po Marku, Glavu 12:28-31).
Bozji zakon je duhovan (Rimljanima
poslanica, Glava 7:14), i zasnovan na ljubavi. "Jer
je ovo ljubav Bozija da zapovjesti njegove drzimo;
i zapovijesti njegove nijesu teške," (Prva
poslanica Jovanova, Glava 5:3), kaze apostol Jovan.
Bozji zakon definiše ljubav i pokazuje nam kako
da volimo Boga i našeg bliznjeg. Ovaj visoki
spiritualni zakon moze se uporediti sa koritom reke.
Boziji zakon pruza osnovni okvir za svakodnevni zivot,
kao kanal posredstvom kog Bozja ljubav tece.
Obe Bozje zapovesti koje Isus
citira dolaze iz Hebrejske Biblije, Starog zaveta.
"Prva zapovijest od sviju" se pronalazi
u Petoj knjizi Mojsijevoj, Glavi 6:5 i druga u Trecoj
knjizi Mojsijevoj, Glavi 19:18. Ovo su dve od pet
knjiga Mojsijevih. Kao što rece Isus Hrist: "O
ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci."
Obe objedinjuju nameru i svrhu Svetog Pisma.
Koja je konacna namera (cilj) ovog zakona ljubavi?
"I rece mu knjizevnik:
dobro, ucitelju! Pravo si kazao da je jedan Bog, i
nema drugoga osim njega; I ljubiti ga svijem srcem
i svijem razumom i svom dušom i svom snagom,
i ljubiti bliznjega kao samoga sebe, vece je od sviju
zrtava i priloga. I Isus vedjevši kako pametno
odgovori rece mu: nijesi daleko od carstva Bozijega.
I niko više ne smijaše da ga zapita"
(Jevandjelje po Marku, Glava 12:32-34).
Svrha Bozijeg zakona je da
nas uci kako da zivimo prema Bozjem putu zivota. Kad
Bog sazna da smo se posvetili da zivimo po Njegovom
putu, On ce nam konacno dozvoliti besmrtni zivot u
Bozijem carstvu - naš konacni cilj.
Da li je Isus Hrist predvideo da je ovaj visoki
zakon ljubavi sredstvo koje vodi prema velicanstvenom
kraju?
"I gle, ustade jedan
zakonik i kušajuci ga rece: ucitelju! Šta
cu ciniti da dobijem zivot vjecni? A on mu rece: šta
je napisano u zakonu? Kako citaš? A on odgovarajuci
rece: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem,
i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i
svom misli svojom; i bliznjega svojega kao samoga
sebe. Rece mu pak: pravo si odgovorio; to cini i biceš
ziv" (Jevandjelje po Luci, Glava 10:25-28).
Besmrtni zivot u Bozijem Carstvu
je krajnji rezultat ispunjenja ove dve ekspresije
ljubavi za sve one koji su se pomirili s Bogom u Isusu
Hristu.
Kako se sve ovo odnosi prema Deset Zapovesti?
"I gle, neko pristupavši
rece mu: ucitelju blagi! Kakovo cu dobro da ucinim
da imam zivot vjecni? A on rece mu: što me zoveš
blagijem? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako
zeliš ici u zivot, drzi zapovjesti. Rece mu:
koje? A Isus rece: da ne ubiješ; ne ciniš
preljube; ne ukradeš; ne svjedociš lazno;
Poštuj oca i mater; i ljubi bliznjega svojega
kao samog sebe" (Jevandjelje po Mateji, Glava
19:16-19).
U odgovoru na pitanje ovog
mladica Isus je citirao pet od poslednjih šest
Zapovesti, pa onda sabrao sve sa komandom da takodje
ljubi bliznjega svoga. Jasan zakljucak je da ljubav
prema bliznjem se sabira u šest poslednjih od
Deset Zapovesti. Prema tome, prve cetiri Zapovesti
su zbir zapovesti kako da ljubimo Boga. Ovaj zakon
je perfektna ekspresija Bozije vecne duhovne vrednosti.
Da li je apostol Pavle pratio Isusov primer u svom
ucenju?
"I ne budite nikome
ništa duzni osim da ljubite jedan drugoga; jer
koji ljubi drugoga zakon ispuni. Jer ovo: ne cini
preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoci lazno, ne
zazeli (tudje), i ako ima još kakva druga zapovijest,
u ovoj se rijeci izvršuje, to jest: ljubi bliznjega
svojega kao samoga sebe. Ljubav ne cini zla bliznjemu;
daklem je ljubav izvršenje zakona" (Rimljanima
poslanica, Glava 13:8-10).
Pavle rece drugima da prate
njega onako kako on prati Hrista (Korincanima poslanica
Prva, Glava 11:1). Takodje citira pet od poslednjih
šest Zapovesti i završava sa sumaranom zapovešcu
da ljubi bliznjega svojega kao samoga sebe. Ljubav,
Pavle piše, je izvršenje Bozijeg spiritualnog
zakona.
Ova ljubav se izrazava u obozavanju
i podesnom strahu od Boga - i u otvorenoj brizi za
blagostanje bliznjega našeg. Ovo je "kraljevski
zakon" od "slobode" (oslobodjenje od
grešenja i smrti) o kome je spomenuo apostol
Jakov (Poslanica Jakovljeva, Glava 2:8, 12). Ponovo:
ovaj zakon je temelj pravde, za istinitu vrednost
i bozije srodstvo. On definiše uljudnost i ponašanje
koje svi dugujemo jedan drugom kao familija ljudskih
bica.
Ali gde mozemo dobiti ovakvu vrstu ljubavi?
"A nadanje ne ce se
osramotiti, jer se ljubav Bozija izli u srca naša
Duhom svetijem koji je dat nama" (Rimljanima
poslanica, Glava 5:5).
Jedino Boziji Duh prenosi
Njegovu ljubav u nas i kroz nas. Drugi propisi objašnjavaju
da se prvo moramo pokajati od kršenja Bozjeg
zakona, pa nam je onda oprošteno posredstvom
Hristove krvi i zatim primamo Boziji Duh (Djela apostolska,
Glava 2:37-39). Za celu fantasticnu pricu, obavezno
zatrazite našu besplatnu knjizicu Put prema
Vecnom Zivotu. Za sada nije prevedena na srpski
jezik.
KRATKI KOMENTAR
Isus Hrist rece
da je Bozija Rec istina (Jevandjelje po Jovanu, Glava
17:17). Ovo dragoceno spiritualno znanje je otkriveno
u recima Svetog Pisma. Setite se da nam je receno
da zivimo prema svakoj Bozijoj reci (Jevandjelje po
Mateji, Glava 4:4). Setite se takodje da je Kralj
David onaj koji je rekao: "Tvoj zakon je istina"
(Psalam 119:142) i "zakon je Gospodnji svršen,
krijepi (preobraca) dušu" (Psalam 19:7).
U zakljucku: Biblija je osnova
ili temelj znanja. Ona prikazuje korenski,
glavni uzrok svakog problema koji muci ljudsku familiju
još od postanja covecanstva. Bozija Rec otkriva
tu istinitu vrednost s kojom moramo da zivimo
kako bismo rešili naše masovne probleme
u medjusobnim odnosima i druge naizgled nerešive
dileme koje prete da nas poraze.
U trecoj lekciji istrazivacemo
fantasticne teme kao što su Zašto Covek?
Šta je covek i kako je srodan s Bogom? Zašto
je stvoren po ugledu i obliku Bozjem? Da li imamo
besmrtnu dušu? Da li covek ima duh? Da li ljudi
i zene idu na nebo ili gore u paklu? Kakvu nagradu
dobijaju spašeni? Na ta i mnoga druga pitanja
odgovoricemo u sledecoj lekciji.
Stvari za razmišljanje
Ova pitanja
su namenjena kao naucna pomoc, da kao podupirac pomognu
razvijanju razmišljanja o konceptima o kojima
se diskutuje u ovoj lekciji i da pomognu da ih primenite
u vašem licnom zivotu.
Predlazemo da ostavite dovoljno vremena da ispišete
sva pitanja i odgovore i da ih uporedite s datim stihovima
iz Biblije. Obavezno nam pišite ako imate ikakva
pitanja, primedbe ili predloge o ovom kursu ili ovoj
lekciji.
· Mnogi
ljudi su ponosni na svoje uspehe. Cime se treba ponositi?
(Knjiga proroka Jeremije, Glava 9:23-24).
· Ko
je stvarno odgovoran za mracnost i prevaru koja okruzuje
ceo svet? (Korincanima poslanica Druga, Glava 4:4;
Otkrivenje Jovanovo, Glava 12:9).
· Svet
je pun laznih vrednosti. Kome se obratiti za osnovu
istinitog znanja? (Price Solomunove, Glava 2:6).
· Kralj
David, plodan pisac Starog zaveta Biblije, je gledao
prema cemu kao izvor svoje inspiracije? (Druga knjiga
Samuilova, Glava 23:2; Druga poslanica Petrova, Glava
1:21; Prva knjiga Samuilova, Glava 16:13).
· Koji
kralj je naredio da se kopija Bozije Reci isece i
spali? Da li je uspeo da uništi Boziju Rec? (Knjiga
proroka Jeremije, Glava 36:1-32).
· Isus
Hrist i pisci Novog zaveta su cesto davali akreditive
ranijim piscima. Kog hebrejskog proroka su ukljucili
u delu Pisaca (Starog zaveta), koga je specificno
citirao Isus Hrist u Njegovom Prorocanstvu na gori
Maslinskoj? (Jevandjelje po Mateji, Glava 24:15; Jevandjelje
po Marku, Glava 13:14).
· U tome
što se danas naziva Novi zavet, mnogi sledbenici
Isusa Hrista su ostavili trajne zapise o Njegovom
zivotu i ucenju i radu apostola. Ovo su bili ocevidni
izveštaji. Zašto su ti izveštaji sacuvani
za nas? (Jevandjelje po Jovanu, Glava 20:30-31).
· Koje
su dve najvece zapovesti? (Peta knjiga Mojsijeva,
Glava 6:5; Treca knjiga Mojsijeva, Glava 19:18; Jevandjelje
po Mateji, Glava 22:37-40).
· Biblijsko
znanje je osnovno u odnosu sa Bogom i sa drugim ljudima.
Koliko dugo ce Biblijsko znanje istrajati? (Prva poslanica
Petrova, Glava 1:24-25).
_____________________________________________________________________________
Copyright 2002 Ujedinjena Crkva Bozija, Internacionalna
Asocijacija Sva prava rezervna. Štampano
u S.A.D.
Propisi u ovoj lekciji su citirani iz Nove Kralja
Dzejmza verzije (Copyright 1988 Thomas Nelson, Inc,
izdavac) osim drugacije citirano.
Autor: Dzon Ros Šroder Prilozni pisac:
Gerhard Marks Uvodni pregledaci: Skot Ešli,
Dzon Bold, Peter Edington, Rodzer Foster, Dzim Franks,
Brus Gor, Roj Holadej, Dzon Dzuel, Pol Kifer, Grejam
Maršal, Daris Meknili, Burk Mekner, Dejvid Redzister,
Ricard Tompson, Dejvid Trejbig, Lijan Volker, Donald
Vord, Robin Veber, Lajel Velti, Din Vilson Dizajn:
Šaun Veniš
POŠTANSKE ADRESE
SEVERNA, JUZNA I CENTRALNA AMERIKA
S.A.D: United Church of God (Ujedinjena Crkva
Bozija)
P.O. Box 541027, Cincinnati, OH 45254-1027
Telefon: (513) 576-9796 Fax (513) 576-9795
Veb sajt adresa: www.gnmagazine.org
E-mail: info@ucg.org
Kanada: United Church of God - Canada (Ujedinjena
Crkva Bozija - Kanada)
Box 144, Station D, Etobicoke, ON M9A 4X1, Canada
Telefon: (905) 876-9966, (800) 338-7779 Fax: (905)
876-0569
Veb sajt adresa: www.ucg.ca
Karibi: United Church of God (Ujedinjena Crkva
Bozija)
P.O. Box N8873, Nassau, Bahamas
Telfon: (242) 324-3169 Fax: (242) 364-5566
Martinik: Eglise de Dieu Unie-France
127 rue Amelot, 75011 Paris, France
Španjolskog govora oblast: Iglesia de
Dios Unida
P.O. Box 541027, Cincinnati, OH 45254-1027, U.S.A.
Telefon: (513) 576-9796 Fax: (513) 576-9795
E-mail: info@ucg.org
EVROPA
Britanska Ostrva: United Church of God (Ujedinjena
Crkva Bozija)
P.O. Box 705, Watford, Herts, WD19 6FZ, England
Telefon: 020-8386-8467 Fax: 01257-453978
Veb sajt: http://www.ucg.org.uk/
Francuska: Eglise de Dieu Unie - France
127 rue Amelot, 75011 Paris, France
Nemacka: Vereinte Kirche Gottes/Gute Nachrichten
Postfach 30 15 09, D-53195 Bonn, Germany
Telefon: 0228-9454636 Fax: 0228-9454637
Italija: La Buona Notizia
Chiesa di Dio Unita, Casella Postale 187
24100 Bergamo, Italy
Telefon: (+39) 035-452.16.26 Fax: (+39) 035-58.21.40
Veb sajt adresa: www.labuonanotizia.org
E-mail: redazione@labuonanotizia.org
Nizozemska - Holandija:
P.O. Box 93, 2800 AB Gouda, Netherlands
Skandinavija: Guds Forenade Kyrka
Mailbox 144, 111 73 Stockholm, Sweden
Telefon: +44 20 8386-8467 Fax: +44 1257 453978
AFRIKA
Gana:
P.O. Box 3805, Kumasi, Ghana
Mauritus:
P.O. Box 53, Quatre Bornes, Mauritus
Juzna Afrika: United Church of God - Southern
Africa (Ujedinjena Crkva Bozija - Juzna Afrika)
P.O. Box 2209, Beacon Bay, East London 5205, South
Africa
Telefon i Fax: 043 748-1694
E-mail: rsa@ucg.org
Zambia i Malavi: United Church of God (Ujedinjena
Crkva Bozija)
P.O. Box 23076, Kitwe, Zambia
E-mail: ucgzamal@ucg.org
Zimbabve: United Church of God - Zimbabwe
(Ujedinjena Bozija Crkva - Zimbabve)
P.O. Box 3393, Paulington, Mutare, Zimbabwe
Telefon: 09 263 20 68102
E-mail: zimbabwe@ucg.org
OBLAST PACIFIKA
Australija: United Church of God - Australija
(Ujedinjena Bozija Crkva - Australija)
GPO Box 535, Brisbane, Qld. 4001, Australia
Telefon: 07 55 202 111 Besplatni poziv: 1800 356 202
Fax: 07 55 202 122
Veb sajt adresa: www.ucg.org.au
E-mail: info@ucg.org.au
Fidzi: United Church of God (Ujedinjena Crkva
Bozija)
P.O. Box 10577, Nadi Airport, Fiji
Telefon: 723-678
Novi Zeland: United Church of God (Ujedinjena
Crkva Bozija)
P.O. Box 22, Auckland 1015, New Zeland
Telefon: Besplatni poziv 0508-463-763
Filipini:
P.O. Box 4774, MCPO, 1287 Makati City, Philippines
Telefon: 82 241-0150
Veb sajt: www.ucg.org.ph
Tonga: United Church of God - Tonga (Ujedinjena
Crkva Bozija - Tonga)
P.O. Box 127, Nuku'alofa, Tonga
DRUGE OBLASTI KOJE NISU NA LISTI
United Church of God (Ujedinjena Crkva Bozija)
P.O. Box 541027, Cincinnati, OH 45254-1027, U.S.A.
Telefon: (513) 576-9796 Fax: (513) 576-9795
E-mail: info@ucg.org
