Crkva Koju je Isus Sazidao
(Ujedinjena Crkva Bozja, Internacionalna Organizacija)
1999, 2001
|
Uvod
"…Ako li se zabavim, da znaš kako treba zivljeti u domu Bozijemu, koji je crkva Boga zivoga, stup i tvrdja istine" (Timotiju Poslanica Prva, Glava 3:15). Isus Hrist je objavio, još pre 2,000 godina, "Ja cu sazidati Crkvu Moju." On takode objavljuje da Njegova Crkva nikada nece umreti, obecava, da i "vrata paklena (grob) ne ce je nadvladati" (Jevandjelje po Mateju, Glava 16:18). On je uverio ucenike Njegove da ce On upravljati, braniti, i sacuvati Njegovu Crkvu sve do povratka Njegovog, uz obecanje, "I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka" (Jevandelje po Mateju, Glava 18:20). Šta se desilo sa Crkvom koju je Isus sazidao? Ocevidac kaze, odmah nakon Hristovog uznesenja na nebo, da Hristovi apostoli "izidjoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijec potvrdjiva znacima koji su se po tom pokazivali" (Jevandelje po Marku, Glava 16:20). Crkva je imala silan pocetak. Miliona ljudi ispoveda Hrišcanstvo; oni tvrde da su clanovi Crkve koju je Isus osnovao. Ali Hrišcanstvo je razdeljena religija, sastavljena od stotina denominacija, sekti i šizmi. Tokom vekova vecina ovih Hrišcanskih podela navukle je mnoge nebiblijske tradicije - filozovske, kulturne, i religijske - u svoju nauku i praksu, praveci još i više varijacija. Kako mozemo objasniti eksploziju protivrecnih praksi i sukobljenih frakcija u svetu Hrišcanstva? Dali je moguce pomiriti konkurentske denominacionajske grupe sa standardima i ciljevima koje je Hristos uspostavio za Njegovu Crkvu? Da li mozemo saznati da li Hrišcanske zbunjene varijacije obicaja i ucenja verno predstavljaju one koje je dao Isus Hrist? Secate se, da Isus nije samo obecao da ce sazidati Njegovu Crkvu, nego je uverio Svoje ucenike da Njegova Crkva nece umreti. Da li je razdeljeno Hrišcanstvo koje vidimo oko nas ta Crkva? Jedino Sveto Pismo moze da pruzi pouzdan odgovor na to pitanje. Ako Hristovo obecanje da "vrata paklena (grob) ne ce nadvladati" protiv Njegove Crkve treba uzeti kao garanciju da oni koji veruju u Njegovo Ime nikada ne mogu postati pokvareni ili uci u zabludu, onda mozemo imati svaki razlog da prihvatimo ukupnu sumu varijacija razdeljenog Hrišcanstva kao ono što je Isus sazidao. Ali Isus nikada nije dao takvu garanciju. Umesto toga je upozorio Njegove ucenike da "ce izici lazni hristosi i lazni proroci, i pokazace znake i cudesa da bi prevarili, ako bude moguce, i izbrane" (Jevandelje po Marku, Glava 13:22, podvuceno celo mišljenje). Kasnije je apostol Pavle je upravio paznju Hrišcana svog vremena, da paze na njihovu pamet i um, da "se bojim da kako kao što zmija Jevu (Evu) prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu", uz propovedanje o laznim apostolima "jer takovi lazni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove" (Korincanima Poslanica Druga, Glava 11:3, 13). Isus je govorio još jasnije kada je objasnio da "su uska vrata i tijesan put što vode u zivot, i malo ih je koji ga nalaze. Cuvajte se od laznijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovcijemu, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovijem poznacete ih. Eda li se bere s trnja grozdje, ili s cicka smokve? (Jevandelje po Mateju, Glava 7:14-16). U ovim stranicama ispitacemo rod koji Isus i Njegovi apostoli kazu da identifikuje Njegovu Crkvu. Pogledacemo suprotni rod koji identifikuje one koji su pod uticajem drugacijeg duha, koji propoveda drugacije jevandelje. Naucicemo ne iz ljudske tradicije ili mišljenja, nego direktno iz Bozije Reci, kako da prepoznamo i razlikujemo, "crkvu Boga zivoga" (Timotiju Poslanica Prva, Glava 3:15) od onih koji slede "lazne proroke" u odijelu ovcijemu. Za jasnocu, u celoj ovoj knjizici, rec Crkva (sa velikim slovom C) odnosi se na vernu Crkvu koju je Isus osnovao. Rec crkva (sa malim slovom c) odnosi se na lokalne grupe vernika i druge fizicke organizacije. Mnogo puta u biblijskim prevodima rec Crkva nije pisana sa velikim slovom C i zbog toga nije citirana sa velikim slovom C u ovoj knjizici.
Narod specijalan Bogu "A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k cudnome vidjelu svome; koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Bozij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani" (Prva Poslanica Petrova, Glava 2:9-10). Isus Hrist je osnovao Crkvu Novog Zaveta, koje je duhovno trensformisano telo verujucih, u Jerusalimu na biblijskom prazniku Pentekostu tacno 50 dana nakon Isusovog vaskrsa iz mrtvih. U vreme izmedju Njegovog vaskrsa i osnivanja Njegove Crkve, Hrist se pojavljivao pred Njegovim apostolima 40 dana unapredjujuci njihovo prosvecanje u pogledu dolaska Carstva Bozijeg (Djela Apostolska, Glava 1:3). U tom istom vremenu On "zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da cekaju obecanje ocino" (stih 4). Objasnio im je da: "cete primiti silu kad sidje Duh sveti na vas; i bicete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje" (stih 8). Kasnije je inspirisao apostola Pavla da objasni kriticnu vaznost dobitka Svetog Duha u procesu promene do postanja zaista transformisanog clana Njegove Crkve: "A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo (simbolicno) grijeha radi a Duh ziv pravde radi (Rimljanima Poslanica, Glava 8:9-10). Uz boravak Svetog Duha u Hrišcanima, Isus Hrist i Bog Otac aktivno ucestvuju u njihovom zivotu jacajuci i inspirišuci ih u njihovoj poslušnosti i sluzbi Bogu: "Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo vecma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. Jer je Bog što cini u vama da hocete i ucinite kao što mu je ugodno" (Filibljanima Poslanica, Glava 2:12-13). Prema tome, Crkva je pocela kada su Hristovi apostoli primili Sveti Duh, upravo kao što je obecao: "I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. I u jedan put postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kucu gdje sjedjahu; I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; I sjade po jedan na svakoga od njih. I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu" (Djela Apostolska, Glava 2:1-4). Boziji Duh ih je trenutno transformisao. Svaki koji su ih culi, uvideli su da su apostoli primili specijalnu inspiraciju i snagu direktno od Boga. Apostoli su odmah poceli da propovedaju - prisutnima tog dana Pentekosta u Jerusalimu - da je Isus iz Nazareta je dugo ocekivani Mesija (ili na Grckom, Hristos): "Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog ucinio ovoga Isusa koga vi raspeste" (Djela Apostolska, Glava 2:36). Tumacili su njihovim slušaocima da preuzmu strogu, hitnu, zelju prema pokajanju svojih greha i prema krštenju u ime Isusa Hrista: "A Petar im rece: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primicete dar svetoga Duha" (Djela Apostola, Glava 2:38). "Koji dakle rado primiše rijec njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša" (stih 41). Crkva koju je Isus obecao, da ce je sazidati, pocela je! Crkveni clanovi su pokajani ljudi koji "rado primiše" istinitu rec Njegovu, koji su se krstili - simbolicki primili zrtvu Hrista za oproštenje njihovih greha i sahranili svoje stare obicaje, grešne navike.
Biblijski pogled na Crkvu Dok razmatramo Crkvu koju je Isus sazidao, vidimo takodje da je rec Crkva upotrebljena u Bibliji. Kroz celo Sveto Pisma rec crkva i kongregacija upucuje na narod, nikada na zgradu. Crkva (telo Hrista) ili crkva (kongregacija clanova crkve) je sastavljena od naroda koji prati Isusa Hrista. Koncept naroda skupljenog da uci nauku razmišljanja Boga je ugradjena i uklopnjena u pismu Starog i Novog Zaveta. Ono je veoma blisko povezano sa Deset Zapovesti, sa zakonom o Šabatu (Suboti). Za vreme generalne poslušnosti prema Bogu, stari Izraelci su se skupljali kao kongregacija svake Subote. Sedmi dan - Šabat (definisan u Bibliji da traje od petka uvece do subote uvece), je "sveti sabor" - sveti zbor. Bog je naredio da "šest dana radi, a sedmi dan, koji je Subota za pocivanje, neka bude sveti sabor" (Treca Knjiga Mojsijeva, Glava 23:3). Nova Internacionalna Verzija Biblije prevodi ovaj stih: "Sedmi dan je Šabat pocivanja, dan svetog sabora." Isti koncept - kongregacije apostola skupljenih da uce Boziju Rec - su praktikovali najraniji Hrišcani. Primetite (Djela Apostolska, Glava 11:26): "I oni (dva apostola, Barnabas i Pavle) se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uciše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše ucenike [Grcki mathetes, ucenike] Hrišcana. Crkva je tako sastavljena od ucenika ili studenta Isusa Hrista koji su sklupljeni da prime Bozije uputstvo. Biblija je tekst za ove studente Hristove. Pavle objašnjava da "sve je pismo od Boga dano, i korisno za ucenje, za karanje, za popravljanje, za poucavanje u pravdi, Da bude savršen covjek Bozij, za svako dobro djelo pripravljen" (Timotiju Poslanica Druga, Glava 3:16-17). Ucitelji su valjano postavljene starešine od Isusa Hrista koji propovedaju Boziju Rec, "Kako ce dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako ce vjerovati koga ne cuše? A kako ce cuti bez propevjednika? A kako ce propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!" (Poslanica Rimljanima, Glava 10:14-15). "Propovijedaj rijec, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli se svakijem snošenjem i ucenjem" (Timotiju Poslanica Druga, Glava 4:2). Bog njih drzi odgovornim, "postaraj se da se pokazeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja rijecju istine" (Timotiju Poslanica Druga, Glava 2:15), i da "bivaju ugledi stadu" (Prva Poslanica Petrova, Glava 5:3), "Ali vladika treba da je bez mane, jedne zene muz, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uci; Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem; A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako ce se moci starati za crkvu Boziju? Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud djavolji. A valja da ima i dobro svjedocanstvo od onijeh koji su na polju, da ne bi upao u sramotu i u zamku djavolju" (Timotiju Poslanica Prva, Glava 3:2-7). Crkva je medjutim, mnogo više od duhovnog zbora studenta skupljena za nastavu koja je na njihovu korist.
Crkva Bozija moze se opisati kao specijalan Boziji narod, pozvan i izabran od Boga da primi vecan zivot kao deca Bozija. Njihova nada i buducnost su nerazdvojno povezani sa povratkom Isusa Hrista. Bog poziva - privlaci - ljude svih stadijuma zivota da postanu Njegovi pratioci (sluge). Apostol Pavle, medjutim, smatrao da oni koji su ponosni i snazni retko se pokaju i postanu clanovi Crkve: "Jer pogledajte zvanje svoje, braco, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh; Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i šta je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako; I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest, da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom" (Korincanima Poslanica Prva, Glava 1:26-29). Oni se naginjaju više protiv volje da napuste grešne nacine sveta. Oni koji svojevoljno reaguju na Boziji poziv su zapecaceni, sa pecatom blagosloveni Njegov sveti narod da primi Njegov Sveti Duh: "Kroz kojega i vi, cuvši rijec istine, jevandjelje spasenija svojega, u kojemu i vjerovavši zapecatiste se svetijem Duhom obecanja" (Efescima Poslanica, Glava 1:13). Biblija se cesto obraca njima kao svetom narodu, ili pravednicima. Apostol Pavle objašnjava da "se pokaza blagodat Bozija koja spasava sve ljude, uceci nas da se odrecemo bezboznosti i zelja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobozno pozivimo na ovome svijetu, Cekajuci blazena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista, Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da ocisti sebi narod izbrani koji cezne za dobrijem djelima" (Titu Poslanica, Glava 2:11-14). Apostol Petar takodje naziva clanove Crkve: "A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k cudnome vidjelu svome; Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Bozij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani" (Prva Poslanica Petrova, Glava 2:9-10). Hrišcani su specijalno vazni Bogu iz razloga što su oni cuvani zbog njihove vere i poslušnosti - a ne zato što ih Bog smatra nerazdvojno dostojnijima od drugih: "No kao što Crkva sluša Hrista tako i zene svoje muzeve u svemu. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospod crkvu" (Efescima Poslanica, Glava 5:24,29). "Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer svi sagriješiše i izgubili slavu Boziju" (Rimljanima Poslanica, Glava 2:11; 3:23). Ideja o specijalnom narodu izbranom da njegovu clanovi budu sluge (pratioci) Boga nije jedinstvena u hrišcanskoj eri Svetog pisma. Bog je inspirisao pojavu tog koncepta mnogo ranije na stranicama Biblije. Posle stvaranja Adama i Eve i sve do sada, Bog je ucio i radio sa covekom. U vremenu izmedju naših prvih roditelja i prvog pojavljanja Isusa Hrista, Bog je izbrao i radio sa mnogim ljudima i zenama, ukljicujuci proroke. Bog racuna proroke kao svoj specijalni narod. Isus je tumacio o vremenu kada "vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u Carstvu Bozijemu" (Jevandjelje po Luci, Glava 13:28). Cela Crkva je "Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos" (Efescima Poslanica, Glava 2:20). Jevrejima Poslanica, Glava 11 objašnjava zašto su neke posebno izvanredno istaknute licnosti bile specijalne Bogu u Starom zavetu. Osobina karaktera koje su zajedno odrzali bile se njihova poslušnost i njihova neuzdrmana vera u njihovog Stvaraoca.
Istorijska pozadina termina «Crkva» U Holmanovom Biblijskom recniku, u clanku "Crkva"
objašnjena je pozadina reci Crkva: "Prvo, grcki termin koji jednostavno znaci "pozvan" je obicno upotrebljen za skupljanje naroda u grckim gradovima i tako je upotrebljen u Delima apostola, 19:32,39). "Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smucen, i najviše ih ne znadijahu za što su se skupili. Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini." Drzavljani koji su sasvim svesni svog privilegovanog statusa i ugleda nad robovima i nedrzavljanima su bili pozvani u sabor uz pomoc glasnika, da se bave stvarima zajednickih interesa. Kada su rani hrišcani razumeli da su sobom sastavili crkvu, bez sumnje su uvideli sebe kao pozvane u Isusu Hristu za specijalnu svrhu i da je njihov status privilegovan u Isusu Hristu. "Tako dakle više nijeste tudji i došljaci, nego zivite sa svetima i domaci ste Bogu" (Efescima poslanica, glava 2:19). "Drugo, ovaj grcki termin je bio upotrebljen više od sto puta u grckom prepisu Starog zaveta u zajednickoj upotrebi u doba Isusa. Hebrejski termin (kahal) je jednostavno znacio "skupljanje" i mogao bi da se upotrebi na razlicite nacine, recimo za pozivanje proroka na zbor: "Tada posla Saul ljude da uhvate Davida; i oni vidješe zbor proroka gdje prorokuju a Samuilo im starješina. I duh Gospodnji dodje na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu" (Prva Knjiga Samuilova, glava 19:20). U odnosu na vojnike: "Pa rece Moav starješanima Madijamskim: sada ce ova mnozina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seferov bješe u ono vrijeme car Moavski" (Cetvrta Knjiga Mojsijeva, glava 22:4). Ili prema Bozijem narodu, "I dada mi Gospod dvije ploce kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu rijeci sve koje vam izgovori Gospod na gori ispred ognja na da zbora vašega" (Peta Knjiga Mojsijeva, glava 9:10). Upotreba termina u Starom zavetu koja upucuje na Boziji narod je vazna da bi se razumeo termin "crkve" u Novom zavetu. "Rani hrišcani su bili Jevreji koji su upotrebljavali grcki prepis Starog zaveta. Upotreba zajednicke odrednice iz Starog zaveta za Boziji narod otkriva njihovo razumevanje kontinuiteta koji povezuje Stari i Novi zavet. Rani hrišcani su razumeli da su narod od Boga koji se pokazao u Starom zavetu (Jevrejima poslanica, glava 1:1-2)."Bog koji negda mnogo puta i razlicnijem nacinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori." Takodje, rani hrišcani su razumeli da su istinita deca Izraela (Rimljanima poslanica, glava 2:28-29). "Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga." Sa Avraamom, njihovim ocem (Rimljanima poslanica, glava 4:1-25): "Šta cemo dakle reci za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezboznika, prima se vjera njegova u pravdu. Kao što i David govori da je blago covjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše. Blago covjeku kome Gospod ne prima grijeha. Ovo dakle blazenstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu. Kako mu se dakle primi? Ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. I primi znak obrezanja kao pecat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama. Jer obecanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obecanje. Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. Za to od vjere da bude po milosti da obecanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, (Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji ozivljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: On vjerova na nad kad se nije bilo nicemu nadati da ce on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe receno: tako ce biti sjeme tvoje. I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje vec umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. I za obecanje Bozije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaca u vjeri, i dade slavu Bogu. I znadijaše jamacno da što obeca kadar i uciniti. Za to se i primi njemu u pravdu. Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, Nego i za nas, kojima ce se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrsa Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše." Takodje rani hrišcani su razumeli da su narod Novog Zaveta o kome su proroci pisali u Starom zavetu (Jevrejima poslanica, glava 8:1-13). "A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenickoga koji sjede s desne strane prijestola velicine na nebesima; Koji je sluga svetinjima i istinitoj skiniji, koju nacini Gospod, a ne covjek. Jer se svaki poglavar sveštenicki postavlja da prinosi dare i zrtve; za to valja da i ovaj što ima što ce prinijeti. Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu, Koji sluze oblicju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi receno Mojsiju kad šcaše skiniju da nacini: gledaj, rece, da naciniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori. A sad dobi bolju sluzbu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obecanima utvrdi. Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome trazilo mjesta. Jer kudeci ih govori: evo dani idu, govori Gospod, i nacinicu s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet; Ne po zavjetu koji nacinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod. Jer je ovo zavjet koji cu naciniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod; dacu zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisacu ih, i bicu im Bog, i oni ce biti meni narod. I ni jedan ne ce uciti svojega bliznjega, i ni jedan brata svojega govoreci: poznaj Gospoda; jer ce me svi poznati od maloga do velikoga medju njima. Jer cu biti milostiv nepravdama njihovijem, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh ne cu više spominjati. A kad veli: nov zavjet, prvi nacini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraj". Iz analize ove široke pozadine grckog jezika i Starog zaveta, termin "crkva" je upotrebljen za lokalne kongregacije kao pozvani Hrišcani, isto kao Crkva Bozja u Korintu (Korincanima poslanica prva, glava 1:2). "Crkvi Bozijoj koja je u Korintu, osvecenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu, i njihovome i našemu." Isto takodje o citavim Bozijem narodu, kao u potvrdjenju da je Hristos "glava crkve, nad svima, koja je tijelo njegovo, (Efescima poslanica, glava 1:22-23).
Najraniji koren Crkve Stari Izraelci su takodje bili Boziji sveti narod zato što Mojsije kaze Izraelcima: "Jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu, i tebe izabra Gospod da si mu narod osobit izmedju svijeh naroda na zemlji" (Peta Knjiga Mojsijeva, Glava 14:2). Oni su bili Bozja "kongregacija" ili "crkva" (Djela Apostolska, Glava 7:38). "Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s andjelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi rijeci zive da ih nama da." Bog je obecao Avramu u prvoj knjizi Biblije, cak i pre nego što je Izrael postao nacija: "I rece Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju cu ti ja pokazati. I ucinicu od tebe velik narod, i blagoslovicu te, i ime tvoje proslavicu, i ti ceš biti blagoslov. Blagoslovicu one koji tebe uzblagosiljaju, i proklecu one koji tebe usproklinju; i u tebi ce biti blagoslovena sva plemena na zemlji" (Prva Knjiga Mojsijeva, Glava 12:1-3), da ce on biti otac specijalnog, izabranog naroda: "A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obecanju našljednici." Biblija objašnjava izvanredno srodstvo izmedju Avraama, Hrista i Crkve. Novi zavet pocinje sa podsetnikom na "Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina" (Jevandelje po Mateju, Glava 1:1). Zašto je Avraam bio toliko znacajana figura u Bibliji? Avraam koji je ziveo skoro 2.000 godina pre Isusa Hrista je patrijarh naroda Izraela kroz svog unuka Jakova kome je Bog promenio ime u «Izrael». Mi citamo o Avraamu da je "otac od svih onih koji veruju," (Knjiga Proroka Isaije, Glava 51:1-2). "Poslušajte me koji idete za pravdom, koji trazite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isjeceni, i duboku jamu iz koje ste iskopani; Pogledajte Avrama, oca svojega, i Caru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnozih ga." "Šta cemo dakle reci za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? I primi oznak obrazenja kao pecat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama" (Rimljanima Poslanica, Glava 4:1, 11-12). On sija kao primer poslušnosti i vere u Boga. Zbog njegove poslušnosti, Bog mu je dao obecanje - svecani ugovor - da ce biti otac velike nacije (Prva Knjiga Mojsijeva, Glava 13:16). "I ucinicu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmoze izbrojiti prah na zemlji, moci ce izbrojiti I sjeme tvoje). "Pa ga izvede na polje i rece mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih mozeš prebrojiti. I rece mu: tako ce biti sjeme tvoje." (Prva Knjiga Mojsijeva, Glava 15:5). "I ucinicu zavjet izmedju sebe i tebe, i vrlo cu te umnoziti. A Avram pade nicice. I Gospod mu još govori i rece: Od mene evo zavjet moj s tobom da ceš biti otac mnogim narodima. Za to se više ne ceš zvati Avram, nego ce ti ime biti Avram (Avraam), jer sam te ucinio ocem mnogih naroda; Dacu ti porodicu vrlo veliku, i nacinicu od tebe narode mnoge, i carevi ce izaci od tebe" (Prva Knjiga Mojsijeva, Glava 17:2-6). Bozje obecanje Avraamu obuhvata mnogo više od obecanja mnogim potomcima. Apostol Petar podseca svoje jevrejske zemljake o vaznosti Bozjeg obecanja Avraamu. "Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji ucini Bog s ocevima vašijem govoreci Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagoslovice se svi narodi na zemlji" (Djela Apostolska, Glava 3:25). "I blagoslivice se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj" (Prva Knjiga Mojsijeva, Glava 22:18). Apostol Pavle objašnjava da je obecano "Seme" u konacnom, duhovnom smislu Isus Hristos, Spasitelj covecanstva: "A Avraamu i sjemenu njegovu recena biše obecanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnogo, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos" (Galatima Poslanica, Glava 3:16).
Duhovni naslednici Avraama Jedino u Hristu moze bilo ko da trazi vecno nasledje obecano semenu Avraamovom. "A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obecanju našljednici" (Galatima Poslanica, Glava 3:29). Hrišcani ukljuceni u Novozavetnu Crkvu su Avraamovi duhovni naslednici. Oni su naslednici vecnog imetka obecanog Avraamu. Ovaj koncept obavezno mora biti jasan u našoj svesti ako hocemo da potpuno shvatimo tu biblijski odredjenu i potvrdjenu ulogu Crkve koju je Isus sazidao. Neko moze pitati: da li su svi Avraamovi fizicki naslednici - svi potomci Izraelskih plemena - ukljuceni u seme koje je Crkva? Primetite kako je Isus odgovorio na ovo pitanje u konfrontaciji sa nekima koji su, iako potomci Avraama, ipak odbacili Isusa kao Mesiju: "Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im rece: kad biste vi bili djeca Avraamova, cinili biste djela Avraamova" (Jevandjelje po Jovanu, Glava 8:39). Nisu svi Avraamovi fizicki potomci pratili njegov primer vernosti i poslušnosti? Pavle objašnjava: "…Da mi je vrlo zao i srce me moje boli bez prestanka; Jer bi zeljeo da ja sam budem odlucen od Hrista za bracu svoju koja su mi rod po tijelu , Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo (kao deca Bozija) i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo i obecanja" (Rimljanima Poslanica, Glava 9:1-4). Pavle objašnjava da je više potrebno da bi se racunali medju "decu obecanja" nego samo biti fizicki potomci Avraama. "A nije moguce da rijec Bozija prodje: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, rece, nazvace ti se sjeme. To jest, nijesu ono djeca Bozija što su po tijelu djeca, nego djeca obecanja primaju se za sjeme (Avraama)" (Rimljanima Poslanica, Glava 9:6-8).
Izrael i obrezanje ponovo definisano Dve stvari se isticu u ovim recima Isusa i Pavla. Prvo, jedino oni koji su "deca obecanja", koji "cine djela Avraamova," smatraju se za Avraamovo duhovno seme kao clanovi Crkve koju je Isus sazidao. Drugo, oni koji su u Crkvi se takodje smatraju za usvojenu Bozju decu. Usled toga je Crkva "Izrael od Boga," naslednice spasa. "I koliko ih god po ovome pravilu zive, na njima bice mir i milost, i na Izrailju Bozijemu" (Galatima poslanica, glava 6:16). Pavle objašnjava zašto duhovni naslednici
Bozijeg Carstva imaju prednost nad fizickim naslednicima Avraama
kao primaoci spasenja: "Obrezanje pomaze ako zakon drziš;
ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo"
(Rimljanima poslanica, glava 2:25). "Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drzi, za što se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? I onaj koji je od rada neobrezan i izvršuje zakon, osudice tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona" (stihovi 26-27). Ljudi koji su prihvaceni od Boga drze Njegov zakon. "Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje, kome je hvala ne od ljudi nego od Boga" (stihovi 28-29). Zakljucak ove stvari je da su vera i poslušnost iz srca, ne od fizickog porekla. To je suštinski bitno da bi se Bogu ugodilo. Jedino oni koji imaju udela u Avraamovom srcu - u kojima je srce duhovno obrezano - su naslednici duhovnih obecanja koja su data Avraamu. Zbog toga spasenje postoji za Jevreje i nejevreje koji dobrovoljno obrezuju srce. Obrezivanje srca a ne tela je to što identifikuje duhovnu decu Boziju.
Kako se rec Crkva koristi na grckom i engleskom Enciklopedia Internacionalne Standardne Biblije pruza ovaj podatak o korišcanju reci crkva na grckom i engleskom: "Teološki jedino postoji jedna crkva, hrišcani su sada sugradjani svetaca i Bozjeg domacinstva, nazidani na temelju apostola i proroka." Novi Ungerov (New Unger's) recnik Biblije objašnja nacine upotrebe reci crkva u engleskom jeziku: "Rec crkva je upotrebljena da izrazi razlicite ideje, neke su biblijske druge nisu. Moze se upotrebiti da oznacava: (1) citavo telo onih koji su spaseni u njihovom srodstvu sa Hristom, (2) specificnu hrišcansku denominaciju, (3) ukupnost svih crkvenih zajednickih ucešca, ispovest vernosti u Hristu, (4) pojedinacno organizovanu grupu hrišcana, (5) zgradu oznacenu za sluzbu Bozju." U suprotnošcu sa ovim tumacenjima, Holmanov biblijski recnik rezimira biblijsku upotrebu ove reci: "Crkva je termin upotrebljen u Novom zavetu najviše za opis grupe naroda koji ispovedaju vernost Isusu Hristu, koji se skupljaju zajedno u sluzbi Njemu i koji traze dobrovoljce da postanu Njegovi sledbenici." Ovo sredstvo ispravno definiše crkvu kao grupu naroda. Interpretativni recnik Biblije opisuje neke detalje upotrebe reci crkva u Novom zavetu: "Za tu realnost koja je oznacena u engleskom najviše terminom crkva ima u Novom zavetu mnogo razlicitih oznacenja, svako sa svojom etimološkom i teološkom istorijom. Svaki termin prenosi u razlicitim kontekstu velike grupe prelaznih konotacija i asocijacije ideja. "U savremenom engleskom govoru crkva kao rec dominira u crkvenom recniku. Ona dolazi preko nemackog i latinskog iz grcke reci kuriakon, koja znaci to što pripada Gospodu. U Novom zavetu na grckom je ekklesia (skoro uvek prevedena na engleski kao crkva) nije toliko dominantna niti predstavlja centralni termin. "Od 112 slucaja grcke reci ekklesia u Novom zavetu, 90 procenata se nalazi u pismima Apostola Pavla, u knjizi Dela Apostolska i u knjizi Otrkivenje Jovanovo. Iz deset knjiga (Jevandjelje po Marku, Jevandjelje po Luki, Jevandjelje po Jovanu, Timotiju Poslanica Druga, Titu Poslanica, Prva i Druga poslanica Petrova, Prva i Druga Poslanica Jovanova i Poslanica Judina) ova rec je izostavljena. "Ekklesia je uglavnom upotrebljena da oznaci pojedinu zajednicku realnost, a ne da oznaci njeni kvalitativni aspekat. Tamo gde su karakteristicni kvaliteti i dimenzije društvenog zivota više potrebne druge reci su se dokazale fleksibilnijima za upotrebu. "U poredjenju sa drugim recima, ekklesia je relativno neutralna i bezbojna, u saopštenju prenosi sama od sebe mali teološki znacaj. Upotreba je bila otvorena, bez osnovne znacajne promene, verujucima a i neverujucima. I podjednako izmedju pisaca koji su široko upotrebljali ekklesiu, drugi termini su više bili izrazajni u opisu realnosti koja im je bila na dohvat ruke."
Kao što smo vec videli, Bog je obecao Avramu: "U sjemenu tvojem blagoslovice se svi narodi na zemlji" (Prva Knjiga Mojsijeva, glava 26:4). Primetite da je Bog izabrao njega za ovu cast "za to što je Avram slušao glas moj i cuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje" (stih 5). Avramov stav poslušnosti, spojen sa njegovom verom u Boga, proslavio ga je kao "prijatelja Bozijeg" (Poslanica Jakovljeva, glava 2:23). "Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? Vidiš li da vjera pomoze djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Bozij nazva se" (stih 21-23). Stvari se nisu promenile. Oni koji su Boziji "specijalan narod" još veruju i takodje slušaju Boga, isto kao Avraam. Apostol Pavle u pismu crkvi u Korintu o testiranju vere kaze: "Jer vam za to i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svacemu poslušni" (Korincanima Poslanica Druga, glava 2:9). Pavle objašnjava da poslušnost, kao Avraamova, mora da postoji iznutra - u umu i srcu. "Jer oruzje našega vojevanja nije tjelesno, nego silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli i svaku visinu koja se podize na poznanje Bozije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu, I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost" (Korincanima Poslanica Druga, glava 10:4-6). Boziji narod je specijalan Njemu zato što on, kao Avraam, ima poverenja u Njega i svesrdacno Ga sluša.
Umetnuti u Boziji Izrael Vec smo videli da je Pavle smatrao neJevreje u Crkvi kao spiritualne (duhovne) Jevreje, iako su bili ne-Izraelski obracenici koji su bili bukvalno neobrezani. Kao Hrišcani, oni su postali sastavni deo "Bozijeg Izraela" (Galatima Poslanica, Glava 6:15-16). "Jer u Hristu Isusu niti što pomaze obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. I koliko ih god po ovome pravilu zive, na njima bice mir i milost, i na Izrailju Bozijemu." Šta cini ovu izvanrednu povezanost izmedu nejevreja i duhovnog Izraela mogucom? Pavle piše neJevrejskim obracenicima: "Za to se opominjite da vi koji ste negda po tijelu neznabošci bili i nazivani neobrezanje od onijeh koji su se zvali po tijelu obrezanje, koje se rukom radilo, Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni od društva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetima obecanja, nada ne imajuci, i bezbozni na svijetu: A sad u Hristu Isusu, vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom" (Efescima Poslanica, Glava 2:11-13). "Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduci da sam ja apostol neznabozaca, hocu da hvalim svoju sluzbu; Ne bih li kako razdrazio svoj rod, i spasao koga od njih. Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim zivot iz mrtvijeh? Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednicar u korijenu i u masti od masline; Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. A reci ceš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. Dobro! Nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. Jer kad Bog rodjenih grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi" (Rimljanima Poslanica, 11:13-21). Pavle uzima analogiju masline da predstavlja Boziji narod (uporedite Psalam 52:8 i 128:3) i objasnite kako nejevreji mogu biti clanovi "Bozijeg Izraela." "A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Boziju bez prestanka i do vijeka" (Psalam 52:8). "Zena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega" (Psalam 128:3). Pavle pokazuje da neJevreji, "koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih (obrezivane Izraelce), i postao si zajednicar u korijenu i u masti od masline" (Rimljanima Poslanica 11:17). Pavle jednostavno pokazuje da Bozije ukljucenje neJevreja u Svoj Boziji narod ne znaci da On pokazuje naklonost prema neJevrejima preko Jevreja. "Jer kad si ti odsjecen od rodjene divlje masline, i pricijepio se na nerodjenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji ce se pricijepiti na rodjenu svoju maslinu!" (stih 24). Bog ne pokazuje naklonost. Jevreji i neJevreji jednako imaju pristup Bozijem obecanju u Hristu. "Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni zenskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu" (Galatima Poslanica, Glava 3:28). Specijalni i sveti Boziji ljudi, kao Avraam, su poslušan narod - izabrani iz svih nacija - koji su odlucili da ne zive samo od hleba pošto "ne zivi covjek o samom hljebu, no o svakoj rijeci koja izlazi iz usta Bozijih" (Jevandjelje po Mateju, Glava 4:4). Njihova vera u Boga dolazi iz srca i domonstrira se u njihovim poslušnim delima. Boziji Duh u njima proizvodi veru i poslušnost cineci ih da budu specijalni Bogu.
"Crkva" i "Kongregacija" u Bibliji Tacna povezanost Crkve u Novom zavetu (Grckom ekklesia) sa kongregacijom Izraela u Starom zavetu moze se najbolje razumeti kada naucimo razne interpretacije koje su plasirane za dve hebrejske reci za "kongregaciju": edah i kahal. Holman Biblijski Recnik, u clanku "Kongregacija," objašnja da su se ove hebrejske reci upotrebljavale sasvim razlicito u Hristovim i apostolskim danima. U grckom prepisanim Starom zavetu (Septuagint), edah se ponajviše prevodilo kao sinagoge (kongregacija) i kahal (ekklesia - Crkva). U kasnim jevrejskim (grcka rec) sunagoge je opisala u stvarnosti narod Izrael i (rec) ekklesia one idealne izabrane, od Boga pozvane na spasenje. Time je (grcka rec) ekklesija postala termin za hrišcansku kongregaciju, crkvu… Ovde je direktan spiritualni (duhovni) kontakt izmedju kongregacije Starog i Novog zaveta Crkve. Znacajna hrišcanska zajednica se odlucila za starozavetni termin, za taj Boziji idealan narod pozvan na spasenje (ekklesiju - crkvu), umesto termina koja opisuje narod Izraela (sinogoge). Ovo opisuje zašto se novozavetna rec, (ekklesija) obraca samo ovom narodu, (Jevrejima i neJevrejima) koji su pozvani od Boga da prime spasenje Isusa Hrista. Tako Bozija Crkva, generalni termin za Boziji narod u enlgeskom prevodu, je narodno telo specijalno Bogu zato što poslušno drzi Boziju Rec i priznaje Njegovog Sina, Isusa Hrista, kao Mesiju.
Biblijske fraze i termini za Boziji specijalan narod Enciklopedia Internacionalne Standardne Biblije rezimira druge deskripcije Bozijeg naroda u Novom zavetu (podvuceno celo misljenje): "Ova Crkva nije ljudska organizacija; ona je Bozije delo (Efescima poslanica, glava 2:10). "Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo." Takodje se ovo moze još objasniti iz raznih drugih fraza od kojih su sledece ugledane. - Crkva je narod ili Boziji Izrael (Efescima poslanica, glava 2:12; Prva poslanica Petrova, glava 2:10), u kome je ispunjen stari svecan ugovor Bozijeg obecanja: "I uzecu vas da mi budete narod, i ja cu vam biti Bog…." (Druga knjiga Mojsijeva, glava 6:7). "Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni od društva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetima obecanja, nada ne imajuci, i bezbozni na svijetu" (Efescima poslanica, glava 2:12). "Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Bozij, koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani" (Prva poslanica Petrova, glava 2:10). - Crkva je domacinstvo ili Bozija familija (Efescima poslanica, glava 2:19; glava 3:15; glava 4:6), sastoji se od sinova koje je Bog usvojio, koji su naslednici u Hristu. "Tako dakle više nijeste tudji i došljaci, nego zivite sa svetima i domaci ste Bogu" (Efescima poslanica, glava 2:19). "Po kome se sva celjad i na nebesima i na zemlji zovu" (Efescima poslanica, glava 3:15). "Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve i u svima nama" (Efescima poslanica, glava 4:6). - Crkva je kao loza koju je Bog posadio da prinosi voce duhovno za Njegovu slavu (Jevandjelje po Jovanu, glava 15:1; Korincanima poslanica Prva, glava 3:10). "Ja sam pravi cokot, i otac je moj vinogradar" Jevandjelje po Jovanu, glava 15:1). "Po blagodati Bozijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida" (Korincanima poslanica Prva, glava 3:10). - Crkva je Boziji hram koji je Bog licno sazidao u Hristu da bude centar Njegovog svetog boravaka i bogosluzbe (Efescima poslanica, glava 2:21; Jevandjelje po Jovanu, glava 2:19; Korincanima poslanica Prva, glava 3:9; Prva poslanica Petrova, glava 2:4). "Na kome sva gradjevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu" (Efescima poslanica, glava 2:21). "Isus odgovori i rece im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana cu je podignuti" (Jevandjelje po Jovanu, glava 2:19). "Jer mi smo Bogu pomagaci, a vi ste Bozija njiva, Bozija gradjevina" (Korincanima poslanica Prva, glava 3:9). "Kad dodjete k njemu, kao kamenu zivu, koji je, istina, od ljudi odbacen, ali od Boga izabran i pribran" (Prva poslanica Petrova, glava 2:4). - Crkva je kao nevesta Hristova za koju je mladozenja dao sebe da bi se mogla predstaviti, ocišcena, posvecena, nepomešana i cista na veselju vecne svadbe" (Efescima poslanica, glava 5:25). "Muzevi! Ljubite svoje zene kao što i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade za nju" (Efescima poslanica, glava 5:25). - Crkva je telo Hristovo, punoca koja puni sve u svemu, u kojem je licno Hristos glava (Efescima poslanica, glava 4:15), u kojem takodje svaki pojedini hrišcanin je clan i ima svoj osobiti udeo (Korincanima poslanica Prva, glava 12:27). "Nego vladajuci se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos" (Efescima poslanica, glava 4:15). "A vi ste tijelo Hristovo, i udi medju sobom" (Korincanima poslanica Prva, Glava 12:27). Ove fusnote prikazuju mnogo biblijskih objašnjenja reci «Crkva». Umesto zgrade, rec «Crkva» upravo znaci "skup" ili "grupa" naroda, grupa hrišcana koji su pozvani da izadju iz ovog sveta da vrše Boziju specijalanu sluzbu.
Duhovno transformisani narod "I vi ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Bozija" (Rimljanima poslanica, glava 12:2). Odmah posle pocetka Crkve, Petar je izlecio dobro poznatog prosjaka koji je bio copav od rodjenja. "A Petar i Jovan idahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat. I biješe jedan covjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu; Koji vidjevši Petra i Jovana da hoce da udju u crkvu prošaše milostinju. A Petar pogledavši nanj s Jovanom, rece: pogledaj na nas. A on gledaše u njih misleci da ce mu oni što dati. A Petar rece: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nezarecanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podize. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gleznji. I skocivši ustade, i hodaše, i ude s njima u crkvu iduci i skacuci i hvaleci Boga. I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga. A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjedaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se cuda i straha za to što bi od njega" (Djela Apostolska, Glava 3:1-10). Ovaj izvanredan dogadaj privukao je paznju svih u crkvi. "…navališe k njima svi ljudi…I cudahu se" (stih 11). "A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! Što se cudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili poboznošcu ucinili da on ide? Pokajte se dakle, i obratite se da se ocistite od grijeha svojijeh, da dodju vremena odmaranja od lica Gospodnjega" (stih 12,19). U drugom dogadaju, Pavle u pismu hrišcanima u
Rimu piše: "I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego
se promijenite obnovljeljem uma smojega …" (Rimljanima
poslanica, glava 12:2). Rec obratite se je prevedena sa Grckog epistrepho, što znaci "preokret, totalni zaokret, ili "okrenuti se prema" (Vajnov kompletan izlagacki recnik reci Starog i Novog zaveta, 1985). Ovo ukazuje da pored prepoznanja i priznanja greha, osoba mora krenuti akcijom u totalni zaokret protiv greha i da krene prema Bogu. Ovo zahvteva zivot dobrog rada, ne samo prepoznanja šta je loše. Rec promijeniti se je prevedena sa grckog metamorphoo, što znaci, "velika ili totalna promena". Ovakva transformacija o kojoj se ovde govori moze se uporediti sa metamorfozom gusenice u leptira - totalna transformacija. Sva tri koncepta pruzaju razjašenjenje o dubokoj promeni koju Bog ocekuje od hrišcana - to jest o duhovnoj transformaciji, konverziji. Ali ljudsko bice ne moze da prodje kroz ovakvu transformaciju bez Bozije pomoci. Ove reci opisuju cudan dogadjaj u promeni mišlji i ponašanja koje se desi ljudima koji dobiju Boziji Sveti Duh. Ovakva prethodno objašnjena konverzija moze se transformisati samo u onim ljudima koji su dobili Boziji Sveti Duh. "A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Bozij u vama zivi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov" (Rimljanima poslanica, glava 8:9). Zašto je ovakva duhovna transformacija toliko vazna?
(Nastavlja se)
|
